Besplatni Web Hosting | Web Hosting | Registracija Domena | Supetar | Jeftinije Telefoniranje | Mikrotik Hrvatska | Croatia Holidays | Croatia Apartments

Posljedice antiekološkog i antiokolišnog Programa Vlade Republike Hrvatske u mandatnom razdoblju 2003. – 2007. od

23.prosinca 2003. na okoliš

 

U Programu Vlade RH između ostalog stoji:

 

  1. Zaštita okoliša ključna je za unapređenje kvalitete života i održivog gospodarskog razvitka. Priroda i prirodne ljepote zaštitni su znak Hrvatske. To povećava našu odgovornost i naše obveze. Jedna od najljepših obala na svijetu, jedine preostale autohtone europske šume, nezagađeno tlo, izvori čiste pitke vode i najčišće europsko more nezamjenjiva su vrijednost Hrvatske. U uvjetima globalizacije, promjena u proizvodnji hrane, globalnog onečišćenja, političkih sporova oko zaštite atmosfere, brze industrijalizacije i širenja energotransportnih sustava te su vrijednosti još značajnije. Vlada je odlučna zaštititi i sačuvati te vrijednosti i stvarati snažnu društvenu svijest o zaštiti okoliša kao strategijskom pitanju zemlje i širiti ekološku svijest u gospodarstvu, osobito u turizmu i poljoprivredi, kao i u školstvu i medijima.

 

  1. Vlada će hitno pripremiti i provesti program potpunog uređenja svih deponija, organizirati izgradnju novih odlagališta u Hrvatskoj i zabraniti uvoz stranog otpada. Vlada planira uvesti sustav oštrih kazni za ekološke prekršaje.

 

  1. Vlada će uvesti poticaje za ekološki orijentirano poduzetništvo. Stimulativnim mjerama poticat će veće korištenje obnovljivih izvora energije (vjetra, sunca), smanjenje potrošnje fosilnih i krutih goriva, korištenje ekološki obazrivih tehnologija, smanjenje otpada, reciklažu sirovina, izgradnju sustava prerade industrijskih i komunalnih voda i povezivanje na kanalizacijski sustav.

 

  1. U razdoblju od 2004. do 2007. godine, projekt e-Hrvatska uspostavit će i umrežiti sustav koji će svakom građaninu omogućiti da putem Interneta koristi usluge u javnoj upravi, zdravstvu, školstvu i pravosuđu. Građanin će dobiti mogućnost putem Interneta obavljati komunikaciju s javnom upravom, tražiti i primati raznovrsne dokumente, potvrde i rješenja te informacije o djelovanju vlasti. Temeljni su ciljevi projekta omogućiti građanima pravodobno primanje informacija i njihovo aktivno sudjelovanje u društvu

 

  1. Sloboda i raznovrsnost medija neodvojivi su dio demokracije. Sloboda medija jednako je važna kao i sve ostale demokratske slobode i institucije. Slobodno i nepristrano novinarstvo, koje poštuje najviše profesionalne i etičke standarde važna je sastavnica donošenja prosudbi i odluka na temelju točnih i pošteno prikazanih činjenica. Vlada će, u okviru svojih ovlasti, kontinuirano djelovati na očuvanju i učvršćenju slobode elektroničkih i tiskanih medija.

 

Analizirajući ovaj program, može se zaključiti :

·        da su pojedine točke Programa međusobno u koliziji. Tako npr. izgradnja sustava prerade industrijskih i komunalnih voda i povezivanje na kanalizacijski sustav (točka 3), nije potrebna u uvjetima  čiste pitke vode (točka 1).

·        Tvrdnja da imamo nezagađeno tlo (točka 1) isključuje mogućnost štetnog utjecaja nepročišćenih otpadnih voda i kiselih kiša na tlo i podzemne vode koje prolaze kroz propusno tlo, što je suprotno izvršenim mjerenjima, istraživanjima, znanstvenim spoznajama i svjetskoj praksi. To će, kako ćemo vidjeti kasnije, obilato koristiti vodopravna inspekcija.

·        Omogućavanje građanima pravodobno primanje informacija i njihovo aktivno sudjelovanje u društvu, kao glavni cilj projekta, se ne poštuje prije svega od autora Programa iz MZOPU. Ne samo da se smanjuju informacije, već se potpuno ukidaju na web stranici ministarstva (VODE), pa građani ne znaju kakvu vodu piju,koliko je štetna po njihovo zdravlje,  niti znaju trend pogoršanja kakvoće voda koje koriste za piće.

·        Nezagađeno tlo Gorskog kotara, kao dio Programa,  u suprotnosti je sa podacima Državnog hidrometeorološkog zavoda /Statistički ljetopis 2oo1, str 53) , podacima sa Međunarodnog skupa “Europski okoliš”/Češka,1991), podacima Šumarskog instituta Jastrebarsko i podacima “EMEP/MSC-W, model acidifikacije”, po kojima Gorski kotar spada u najopterećenije dijelove Europe u pogledu kiselih depozicija (N i S), Uza sve to za Gorski kotar se rade politički projekti “Zdrava hrana” i “Ekološka poljoprivreda”.

·        Ne provodi se Program po kojem će se  razdoblju od 2004. do 2007. godine svakom građaninu  omogućiti da putem Interneta koristi usluge u javnoj upravi, zdravstvu, školstvu i pravosuđu, dobiti mogućnost da putem Interneta obavlja komunikaciju s javnom upravom, traži i prima raznovrsne dokumente, potvrde i rješenja te informacije o djelovanju vlasti.

Kao što je prije navedeno, građani nemaju mogućnosti  putem Interneta koristi usluge u javnoj upravi, zdravstvu, školstvu i pravosuđu i putem Interneta obavljati komunikaciju s javnom upravom, tražiti i primati raznovrsne dokumente, potvrde i rješenja te informacije o djelovanju vlasti. Posebno bi bile interesantne informacije putem Interneta (web stranice) o nevladinim udrugama koje su dobile potporu MZOPU i REC.a sa sažetkom tih nagrađenih projekata.

Program je u suprotnosti sa rezultatima mjerenja i istraživanja kakvoće voda, koje zavodi za javno zdravstvo dostavljaju Hrvatskim vodama, MZOPU i Upravi vodnog gospodarstva, statističkim biltenima, mjerenjima Državnog hidrometeorološkog zavoda, Ekonerga, rezultatima mjerenja sadržanih u Nacionalnom planu djelovanja na okoliš i znanstvenim spoznajama.

Smatram da je Vlada RH  ovim Programom dala  z e l e n o  s v j e t l o  obmanjivanju javnosti putem medija, te obmanjivanu saborskih zastupnika, inspekcija, instituta i osoba.

Navodim primjere:

1.    Podzemne vode kao prvorazredan nacionalni resurs

U Mariji Bistrici održan je prije dvije godine Okrugli stol o podzemnim vodama u Republici Hrvatskoj.

Prema navodima objavljenim u Glasniku INA br. 1840/2004,  Okrugli stol o podzemnim vodama naglasio je nužnost racionalnog gospodarenja s tim još neokrnjenim , prirodnim darom - čistom i nezagađenom vodom, čistim i nezagađenim okolišem (citat akademika  Mirka Zelića).  Slavko Rajnović, zamjenik generalnog direktora Hrvatskih voda, podsjetio je skup na veliku vrijednost podzemnih voda i potrebu da se one očuvaju. O temi "Korištenje i zaštita podzemnih voda za javnu vodoopskrbu" skupu se obratio dipl.ing. Želimir Pekaš (Hrvatske vode, Zagreb). Prema njegovim riječima, u Hrvatskoj je 76 %, odnosno oko 3,3 milijuna stanovnika opskrbljeno vodom kontrolirane kvalitete. Ukupno se crpi oko 375 milijuna prostornih metara vode na godinu, od čega oko 90 posto iz podzemnih voda, što potencira njihovo značenje za našu zemlju.

Nakon rasprave akademik Mirko Zelić je dao svoj prilog raspravi istaknuvši pritom da je Hrvatska po količini i kvaliteti voda u samom vrhu među zemljama Europe, odnosno svijeta i da Hrvatska ima četiri područja koja bi trebalo proglasiti nacionalnim interesom, a to su hrvatske ceste, plinofikacija, gospodarenje vodama i zbrinjavanje otpada.

Sudionici Skupa "pojma nemaju" da su vršena neka ispitivanja kakvoće voda. Ni odgovorne osobe Hrvatskih voda (Slavko Rajnović i Želimir Pekaš) "nemaju pojma" da su Hrvatske vode financirale ta ispitivanja.

Zbog toga, da ih podsjetim, navodim  rezultate tih ispitivanja :

Hrvatske vode su organizirale ispitivanje površinskih voda na 249 mjernih postaja.. Ispitivanja su obavljena putem Glavnog vodnogospodarskog laboratorija Hrvatskih voda (planiranje i djelomična realizacija) te još 14 ovlaštenih laboratorija županijskih zavoda za javno zdravstvo širom Hrvatske.

Ocjena kakvoće voda je napravljena prema obveznim skupnim pokazateljima za ocjenu opće ekološke funkcije voda, a to su fizikalno-kemijski pokazatelji, režim kisika, hranjive tvari, biološki i mikrobiološki pokazatelji. Korištena je važeća Uredba o klasifikaciji voda (NN br. 77/98), koja daje granične vrijednosti tih pokazatelja u vodama koje se mogu koristiti za piće bez posebnog pročišćavanja vode (vode I. vrste).

Podaci o kakvoći voda nalaze se na web stranici Uprave vodnog gospodarstva (www.duv.hr).

Prema pojedinim skupnim pokazateljima kakvoća vode ne zadovoljava zahtjevima za I. vrstu vode (vode za piće):

 

hranjive tvari (sa nitratima) - na 95 % mjernih postaja

teški metali - na 82 % mjernih postaja

režim kisika - na 86 % mjernih postaja

mikrobiološki - na 91 % mjernih postaja i

biološki - na 96 % mjernih postaja

 

Znajući da ne bi bilo u njihovom interesu da iznesu istinu o kakvoći voda, koja je u suprotnosti sa Programom Vlade RH sudionici Okruglog stola ignorirali su ova istraživanja i podesili svoje izjave sa stavom Vlade RH.

Analogno tome ne prihvaćaju ocjene kakvoće površinskih i podzemnih voda na području Hrvatskog primorja, Gorskog kotara i Like u 2001. godini, prema Izvještaju Zavoda za javno zdravstvo PG županije, koje se nalaze u slijedećoj tablici:

 

Resurs

Pokazatelj

Prekoračenje dopuštene

granične vrijednosti za pitku vodu

1. Izvor Zvir

Mikrobiološki

Olovo

5 - 10  puta

10  puta

2. Bunar Martinšćica

Mikrobiološki

Fenol

50 - 200  puta

3  puta

3. Rječina

Ne zadovoljava mikrobiološki, biološki,fizikalno-kemijski i po  sadržaju olova i fenola

 

4. Dobrica

Z a d o v o l j a v a

 

5. Žrnovnica

Režim kisika

1,5  puta

6. Jezero Lokvarka

Svi pokazatelji ne

zadovoljavaju

 

7. Jezero Bajer

Nitrati

Ukupni fosfor

Mangan i željezo

 

Fenol

3  puta

4  puta

samo za industrijske

potrebe

3  puta

8. Jezero Tribalj

Gotovo svi pokazatelji

ne zadovoljavaju

 

9.  Jezero Njivice

Ni jedan pokazatelj ne

zadovoljava

 

10. Jezero Ponikve

Ni jedan pokazatelj ne

zadovoljava

 

11. Jezero Vrana

Ukupni fosfor

Biološki

Olovo

2  puta

2  puta

10  puta

12. Vodotok  

      Čabranke

Osim sadržaja metala i

režima kisika ne zadovoljava

 

13. Vodotok Kupe

Osim fizikalno-kemijskih pokazatelja ne zadovoljava

 

14. Vode izvora

      Kupica

Mikrobiološki

Biološki

Olovo

Fenol

50 - 200  puta

2  puta

10  puta

3  puta

15. Voda izvora M.

      Belica

Biološki

2  puta

16. Voda izvora

      Ribnjak

Mikrobiološki

Biološki

5 - 10  puta

2  puta

17. Vode izvora

      Mrđenovac i

      Košna voda

Svi pokazatelji

Zadovoljavaju

 

18. Vode vodotoka

      Like

Osim metala i hranjivih tvari ne zadovoljavaju

 

19. Vodotok Gacke

Režim kisika

Nitrati

1  puta

2  puta

20. Kanal Gusić polje

Biološki

Ukupni fenoli

2  puta

3  puta

 

 

Iz tablice slijedi da 90 % stanovnika Hrvatskog primorja, otoka, Gorskog kotara i Like pije vodu koja ne zadovoljava uvjete za pitku vodu.

Njihov je orijentir bio politički slogan-projekt "Hrvatska, raj na zemlji i nacionalni park Europe". Uz politički blagoslov centara političke moći, Vlade RH i svih političkih stranaka, njima je dozvoljena  p r e t v o r b a  ugroženog okoliša u najbolji u Europi i svijetu. Nitko od onih koji znaju istinu i znaju "odakle vjetar puše" ne usuđuju se reagirati, da bi sačuvali svoje radno mjesto. Bauk straha kruži Hrvatskom.

Posebno je zanimljivo napomenuti da je voditelj Okruglog stola bio prof.dr.sc. Darko Mayer, koji je povodom Svjetskog dana voda za Htnet izjavio:

"Hrvatska je još uvijek u puno boljoj situaciji od ostalog dijela svijeta i u najvećem dijelu Hrvatske vi se možete napiti vode iz vodovoda, jer su kemijski te vode najvećim dijelom čiste. Osim većih rijeka (Sava, Drava, Dunav) i rijeka koje prolaze kroz industrijske dijelove države, bez bojazni može se čak i popiti voda iz naših rijeka. Krenemo li u krško područje, npr. Kupa, uzvodno od Karlovca, zatim su tu ličke rijeke u svom gornjem toku, Lika i Gacka, tu su još i Zrmanja, Krka, iz koje se snabdijeva cijeli Šibenik, gotovo bez ikakve obrade osim kloriranja, uostalom, gotovo sve rijeke jadranskog sliva su potpuno čiste."

Nitko iz Hrvatskih voda, koji su bili sudionici skupa, nije politički podobnom Darku Mayeru kazao da su to najobičnije dezinformacije javnosti i da su kažnjive prema zakonskim odredbama o objektivnim i istinitim informacijama javnosti. Jasno im je, da uz blagoslov Vlade RH, nisu kažnjive.

Treba napomenuti da je Darko Mayer medijski eksponirana osoba oko projekta "Družba - Adria". Zaključci Okruglog stola u Mariji Bistrici u suprotnosti su s istraživanjima i mjerenjima  u sklopu Nacionalnog plana djelovanja na okoliš, koji je prihvatio Sabor (NN 46/2002.) i rezultatima mjerenja koji se dostavljaju Hrvatskim vodama, MZOPU i Upravi vodoprivrednog gospodarstva.

 

  1. Vodopravna inspekcija

 

Glavni vodopravni inspektor Željko Makvić  bezrezervno prihvata stav Vlade RH po kome su hrvatske vode i bez pročišćavanja otpadnih voda i bez utjecaja kiselih kiša čiste i bistre i on nema zapravo što raditi, što vodopravni inspektori oduševljeno prihvaćaju. Urede vodopravnih inspektora Ž. Makvić  pretvorio je time u spavaonice, budući da u uvjetima nezagađenih voda nema potrebe da interveniraju.

On je za Večernji list od 6. ožujka 2004. godine dao čuvenu izjavu, koja je pravi "biser" i predstavlja "Značajan doprinos ekologiji - multidisciplinarnoj znanosti":

 

"Zagađenje pitke vode

Kada smo Željka Makvića, državnog vodopravnog inspektora, upoznali s činjenicom da smo na odlagalištima pronašli i motorna ulja, čija jedna litra može zagaditi milijune litara vode, nije bio iznenađen.

- Da, to će zagaditi pitku vodu, ali onu u površinskim slojevima. Zagreb pije vodu iz dubljih slojeva!"

 

Nitko, osim mene, nije reagirao.  U to vrijeme (29.12.2005) čitam u dnevnim listovima kako Ž. Makvić nastavlja svoju antiekološku i antiokolišnu djelatnost izjavom da pucanje naftovoda  nije ozbiljan problem za šire područje. Jedan novinar (B. Mijić) daje povodom ovog događaja zanimljiv komentar:

"Ironijom sudbine ekocid se u Pakri dogodio baš uoči 29. prosinca, Međunarodnog dana biološke raznolikosti. Tom prigodom na konferenciji za novinare Press centra za okoliš istaknuto je da u "Hrvatskoj ne postoji koordinacija pojedinih državnih tijela i ministarstava, premalo je inspektora zaštite prirode na terenu, a zakonske sankcije za ugrožavanje prirode su neodgovarajuće ili nikakve." Kada inspekcijske službe ili policija i odrade svoj posao, slučajevi uglavnom završavaju u pravosudnim ladicama, kao što će gotovo sigurno bez kažnjavanja krivaca skončati i jučerašnji incident. Inače, od 145 vrsta slatkovodnih riba u nas niti jedna nije zaštićena, pa tako u Hrvatskoj više nema šest vrsta riba, jesetre i moruna kojih je bilo u Dravi i Dunavu, a pod ugrožene vrste vode se i šaran, mladica, primorska pastrva, kečiga, bolen i karas."

 

3. Ekološka poljopriveda

 

Uvjeti za ekološku poljoprivredu su: nezagađenost tla, isključivanje ili drastično smanjenje primjene kemijskih sredstava za zaštitu, smanjenje uporabe mineralnih gnojiva, te smanjenje regulatora rasta i aditiva stočnoj ishrani. Inzistira se na pravilnom plodoredu, korištenju biljnih ostataka, organskim gnojivima i zelenoj gnojidbi, uzgoju biljki mahunarki i biološkim metodama zaštite od štetnika s ciljem održavanja i povećavanja efektivne plodnosti.

Tlo se kontaminira polutanatima iz vode (~80%) i zraka (~13%; plinovi i aerosoli u blizini velikih gradova, kemijskih, metalnih i energetskih postrojenja). Zagađenje  plinovima (CO2, SO2, N2O) direktno ili u obliku kiselih kiša izaziva oštećenja tla i vegetacije.

Mineralna i organska gnojiva, u većim količinama od potrebnih, mogu dovesti do:

-         pogoršanja kemijskih i fizičkih svojstava tla,

-         zagađenja podzemnih voda i

-         lošije kakvoće poljoprivrednih proizvoda.

 

Posebno su opasna dušična gnojiva. Nagomilavanje lako pokretljivog nitratnog oblika dušika (N-NO3) u tlu utječe na njegovo pojačano ispiranje uz kontaminaciju okolnih vodotokova i podzemnih voda, a nakupljanje u hrani štetno djeluje na ljude i stoku.

Smatra se da u prosječnom dnevnom obroku čovjeka, od ukupne količine nitrata (~90 mg), 2/3 se unosi povrćem, a 1/3 vodom za piće.

WHO (Svjetska zdravstvena organizacija) dozvoljava koncentraciju od 45 mg NO3-/dm3 (10 ppm NO3-N) u pitkoj vodi (za uklanjanje nitrata iz pitke vode koristi se metode ionske izmjene, reverzne osmoze, biološke denitrifikacije i kemijske redukcije)

Nitrati se brzo izlučuju iz organizma, međutim, visok sadržaj  u biljnim proizvodima smatra se štetnim, jer se u digestivnom traktu (u kiseloj sredini želuca) reduciraju do nitrita koji reagiraju sa sekundarnim aminima (uključujući i neke pesticide) dajući kancerogene nitrozamine.

Nitriti su 10 puta toksičniji od nitrata. Argument protiv uporabe visokih doza dušičnih gnojiva je favoriziranje bolesti i pojava infekcija biljaka te bolesti stoke. Također, kod normalnih gnojidbenih doza samo oko 50% N usvoje biljke pa je porastom doze sve veći rizik da N-NO3 dospije u podzemne vode. Visoke doze dušika dovode do formiranja lišća čije parenhimske stanice imaju tanke stjenke što smanjuje njihovu otpornost na infekcije i parazite.

Zbog zagađenosti tla i neispunjavanja drugih, naprijed navedenih uvjeta za ekološku poljoprivredu, po ocjeni stručnjaka koji misle svojom glavom i koji uvažavaju znanstvene spoznaje i svjetsku praksu, nisu ispunjeni uvjeti za veću ekološku poljoprivredu u Hrvatskoj.

U pogledu razvoja ekološke poljoprivrede kao sustava poljoprivredne proizvodnje koji nastoji maksimalno iskoristiti potencijale određenog ekosustava, Hrvatska se trenutno nalazi na samom svjetskom dnu. Koji su razlozi tome i postoje li geografski i gospodarski preduvjeti za jači razvoj ovakvog načina proizvodnje?

Tek kad je ugrožena i djelomično istrijebljena prirodna flora i fauna, a time i poremećena biološka ravnoteža, javlja se i spoznaja o važnosti razvoja ekološke poljoprivrede.

Hrvatska je, međutim, jedna od doista rijetkih zemalja svijeta koje nisu prepoznale važnost njenog razvoja, o čemu svjedoče statistički podaci o ukupnom zemljištu uključenom u ekološku poljoprivrednu proizvodnju, ali i malen broj eko-proizvođača. Prema službenim podacima međunarodne organizacije IFOAM u veljači 2003. godine Hrvatska je bila na 90 mjestu po veličini ekološkog zemljišta sa svega 120 ha , što predstavlja svega 0,01 % udjela ekološkog zemljišta u ukupnom poljoprivrednom zemljištu. S obzirom na udio ekološkog u ukupnom poljoprivrednom zemljištu, Hrvatska se s manje od 0,01 % opet ne nalazi niti u prvih 80 zemalja svijeta.. Na listi je prednjačila Australija s oko 10,5 mil. ha (od ukupno 22,8 mil. ha u svijetu), iza nje je bila Argentina s 3,2 mil. ha te Italija s 1,23 mil. ha. Gotovo je poražavajuće za Hrvatsku da je ispred nje tada bila čak 31 europska zemlja, što i ne začuđuje ako se uzme u obzir da je tek krajem 2001. godine izglasan Zakon o ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda (N. N. 12/01).

Nedavno je u Zagrebu javnosti predstavljena nova politička inicijativa "Zeleni za Zagreb". Po riječima Tonija Vidana, koordinatora kampanje za lokalne izbore u Zagrebu svibnja 2005., sudionici inicijative su vanstranačke osobe, imaju podršku Europske zelene stranke, te smatraju da je došlo vrijeme za jednu vjerodostojnu zelenu političku inicijativu pošto postoji čak osam "zelenih" stranaka koje imaju malo aktivnosti, a međusobno se ne slažu.

Pošto su na prošlim izborima zeleni na razini Hrvatske dobili svega 1,43 posto glasova, što je vrlo skromno, zeleni planiraju na idućim izborima dobiti glasove i sa programom ekološke poljoprivrede.

U kolumni Toni Vidana "Nepodnošljiva blizina Eko - Europe", između ostalog stoji :

"I kad bi cjelokupna naša poljoprivreda prešla na eko proizvodnju, ne bismo uspjeli zadovoljiti potražnju na zajedničkom tržištu."

Očito je da je Toni Vidan slabo informiran i da će zeleni loše proći na idućim  izborima  sa takvim programom.

Ekološka poljoprivreda se, kao tema, obilato koristi u predizbornim kampanjama radi borbe za vlast,  u čemu prednjači HSS. Ne biraju se sredstva za postizanje cilja.

Tako je u rujnu 2003. god. u Rijeci održana Tribina o ekološkoj poljoprivredi, koju je uz pomoć HSS-a organizirao Hrvatski seljački savez i Hrvatska ekomisija Zemlja,  na kojoj je bivši potpredsjednik Vlade prof.dr. Ante Simonić, između ostalog, izjavio :

       Ekološka proizvodnja u Europi bilježi godišnji porast od 25 posto, a Hrvatska ima goleme mogućnosti da još više razvije vlastitu ekološku poljoprivredu, jer raspolaže velikim prednostima, nezagađenim zemljištem i korištenjem tradicionalnih načina uzgoja, dodajući da slogan: "Izaberimo prirodno, jedimo najbolje, jedimo hrvatsko", nije pretjeran.

 

Podršku ovoj izjavi je dala načelnica odjela za Ekoproizvodnju Ministarstva poljoprivrede i šumarstva RH, mr. sc. Željka Gudelj.

Upozorio sam sudionike te tribine da su mjerenja Državnog hidrometeorološkog zavoda Zagreb i Šumarskog instituta Jastrebarsko pokazala, da su kisele depozicije (N, S i teški metali) u Gorskom kotaru najviše u Hrvatskoj, da su znatno iznad graničnih vrijednosti i da je u tim uvjetima dolazi u pitanje mogućnost ekološke poljoprivrede i zdrave hrane. Nitko nije reagirao, pa ni predstavnici zelenih stranaka i nevladinih udruga. Novinaru Novog lista  bilo je zabranjeno da objavi moje reagiranje.

U Crnom lugu je nedavno predstavljen Poljoprivredno-okolišni program.  Cilj poljoprivredno-okolišnog programa, kako je izjavila Sonja Karoglan Todorović, predsjednica zagrebačke udruge »Ecologica«, je zaštita okoliša, prirode i krajobraza u ruralnim područjima, a njime se istodobno poljoprivrednici potiču u primjenjivanju agrotehničkih mjera koje ne štete prirodi i okolišu.

Taj program se  temelji na pretpostavci da je u Gorskom kotaru  zemljište nezagađeno, te nije ništa drugo već politički program političara i interesnih skupina.

Plasman takve "zdrave" hrane neće biti problem prema izjavi jednog od organizatora skupova (D. Deranja), koji je izjavio: "Imamo jako dobru suradnju s drugim partnerskim udrugama, recimo s udrugom "Nauk" iz Zagreba, koja ima kvalitetnu suradnju sa savezom poljoprivrednih katoličkih udruga Njemačke. Preko njih imamo mogućnost plasmana svega što se proizvede, no naš cilj je ne izvoziti sirovine nego gotove, autohtone, ekološki proizvedene karakteristične goranske proizvode."

Kako političkoj eliti nije problem doći do sredstava za projekte ekološke poljoprivrede i zdrave hrane u Gorskom kotaru, oni se rade,  i to je dobra zarada za prijatelje političara i politički podobne osobe i institucije koje rade na tim projektima.

Postavlja se pitanje zbog čega su zelene stranke i nevladine udruge za zaštitu okoliša, nezainteresirane za suprotstavljanje ovakvoj politici?

 

4. Politički projekti

 

Globalno zatopljenje i skijališta u Gorskom kotaru

 

Zatopljenje u Alpama već je počelo, prosječna temperatura Alpa porasla je od 1985. do 2000. za stupanj, više nego u posljednjih 90 godina.

Po procjenama IPCC-a (Intergovermental Panek on Climete Change) očekuje se do 2100. godine mogući pad tih vrijednosti na pet posto, a to znači da bi Europa time izgubila svoj najveći rezervoar pitke vode. Očekivano zatopljenje za tri stupnja do 2050. godine u Alpama će nastupiti prije. Ono će srednju vrijednost snježnoga pokrova stanjiti za 300 do 500 metara , što znači da ispod visine od 1200 metara zimi više neće biti snježnoga pokrivača. Broj će se tih područja, kako pokazuje istraživanje, prepoloviti, a to će imati i utjecaja na turizam. Na nadmorskim visinama os 1.200 do 1.500 metara snijega će biti jedan do dva mjeseca manje.

Prema izvješću Europske agencije za okoliš,  do 2050. vjerojatno će oko 75 posto ledenjaka u švicarskim Alpama nestati. Snježne padaline na nižim planinama bit će sve nepredvidljivije u idućim desetljećima, što bi za posljedicu moglo imati zatvaranje oko polovine skijališta u Švicarskoj, a još više u Njemačkoj, Austriji i na Pirinejima.

Političare u Primorsko-goranskoj županiji ne zanimaju naprijed navedena istraživanja, niti angažiraju one koji se time bave. Aktualan je projekt Zimska univerzijada, sa studijom utjecaja na okoliš "Zimski i planinski centar Vrbovsko, Skijalište Bijela Kosa-Pakal". Pošto je taj centar na nadmorskoj visini ispod 1500 m , uputio sam  u tom smislu  početkom 2004. god. pismo Hrvatskoj gospodarskoj komori - ŽK Rijeka i Turističkoj zajednici Primorsko-goranske županije i naveo da je taj projekt promašaj. Odgovora nema.

 

Projekti punionica pitke vode

 

Projekti se rade bez provjeravanja da li  ta voda odgovara uvjetima za pitku vodu (Žrnovnica i dr.) U suprotstavljanu ovakvim političkim projektima nisam naišao na podršku zelenih stranaka i nevladinih udruga.

 

Prirodne flaširane vode

 

U našim supermarketima i trgovinama prodaje se sve više prirodne flaširane vode domaćih i stranih proizvođača, ali kupci te vode ne znaju da li ta voda zadovoljava uvjete iz važeće Uredbe, pošto na njima nema etikete o kakvoći vode.

Izuzetak su vode iz Slovenije, na kojima postoji etiketa o kakvoći te vode. Tako sam utvrdio da jedan proizvođač prodaje vodu koja sadrži 5 puta više nitrata (izraženih kao nitratni dušik) od dozvoljenih vrijednosti. Na moj upit odgovorili su mi: "Izvorsko vodo  prodajamo v Hrvatski na podlagi Rjesenja Drzavnog zavoda za normizaciju i mjeriteljstvo (UR broj 558-02/6-99-4 od 12.07.1999), ki je izdano na podlagi 21. clena Pravilnika o temeljnim zahtjevima za prirodne mineralne, izvorske i stone vode (NN br 58/98 i 17/99).

Preiskave izvira in proizvoda je opravil Institut za zdravstveno varstvo  Slovenije; geoloske in hidrogeoloske preiskave je opravil Geoloski zavod Ljubljane; fizikalne, kemijske, fizikalno kemijske in mikrobioloske preiskave proizvoda pa je opravil Zavod za javno zdravstvo Zupanije Primorsko-goranske, Rijeka."

Slovenci, za razliku od domaćih, barem odgovaraju na upite, a što prodaju vodu koja ne zadovoljava naše granične vrijednosti, nisu krivi.

 

Projekt za očuvanje krškog područja Gorske Hrvatske KEC - ekološki i gospodarski promašaj

Projekt KEC bi trebao biti  progam očuvanja ekoloških sustava na kršu i u podzemlju, koji sadrži niz koordiniranih institucionalnih, stručnih i obrazovnih aktivnosti usmjerenih na izravne mjere očuvanja biološke i krajobrazne raznolikosti (npr. upravljanje zaštićenim dijelovima prirode) i održivo gospodarenje prirodnim dobrima (npr. šumom, poljoprivrednim zemljištem, vodama, mineralima) a u skladu s društvenim razvojem i potrebama stanovništva.

U okviru ovoga programa predviđeno je nekoliko vrsta projekata koji ciljaju na obrt i malo poduzetništvo, na poljoprivredu i šumarstvo, kao npr. gospodarenje travnjacima, ekološka proizvodnja bilja, očuvanje autohtonih vrsta, male investicije u postrojenja za preradu vune, mlijeka, mesa, meda, povrća, voća.

Krški ekološki sustavi ocijenjeni su u Nacionalnoj strategiji zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti (NBSAP) kao prioritet koji zahtijeva akcijske planove zaštite. Projekt KEC treba doprinijeti ostvarenju ovog strateškog cilja.

Projekt obuhvaća područje Gorske Hrvatske, od državne granice sa Slovenijom preko planinskog masiva Risnjaka i Velebita do granica NP Paklenice na jugoistoku te NP Plitvice na sjeveru.

Projekt koordinira Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva.

Projekt KEC financira Fond za globalni okoliš (GEF) putem Svjetske banke darovnicom u iznosu od 5,07 mil USD i Vlade RH proračunskim sredstvima u protuvrijednosti od 3,30 mil USD, a trajati će pet godina, a sredstva darovnice su dostupna do 31. prosinca 2007. Kroz poseban program malih darovnica za stanovništvo u području KEC projekta pokušat će se pokazati mogućnost suživota održivog gospodarenja prirodnim dobrima i zaštite prirode.

U provedbu će biti, kako je navedeno, uključene:

       stručne i znanstvene institucije, poglavito s područja biologije, geologije, šumarstva, poljoprivrede, informatike i prostornog planiranja,

       nevladine udruge,

 

U projektu KEC predložene su aktivnosti kao što su : pregled i, ukoliko je potrebno, usklađivanje propisa i dokumenata s međunarodno prihvaćenim standardima za krške ekološke sustave i inventarizacija, kartiranje i monitoring biološke raznolikosti.

Umjesto rezultata dosadašnjih mjerenja i istraživanja, te znanstvenih spoznaja, autori projekta KEC se "kao pijan plota" drže političkih ocjena centara političke moći, sadržanih u njihovim projektima "Rijeka-zdravi grad", "Zdrava županija", "Hrvatska-raj na zemlji", "Rijeka-centar održivog razvoja Hrvatske i Sredozemlja (M. Črnjar)", "Gorski kotar-nacionalni park Europe" i "Gorski kotar- centar ekološke poljoprivrede i zdrave hrane s eko-tvornicom u Lokvama i proizvodnjom salate za McDonald (Vidoje Vujić, član Županijskog poglavarstva)".

Zbog toga autori, po političkoj direktivi, ne uzimaju u obzir:

 

 

Istraživanjima je utvrđeno:

 

   

Fenomen geneze Plitvičkih jezera uvjetovan je stabilnim šumskim ekosustavom (75 % površine nac. parka), velikim količinama vode, planinskom klimom, fizičko-kemijskim faktorima (alkalitet i temperatura) i antropogenim faktorima (turizam, prometnice, otpadne vode naselja). Postojao je savršeni sklad između geološke podloge, šume i vode, kojeg više nema. Zbog kiselih kiša i globalnog zatopljenja propadaju šume a s njihovim propadanjem nestaju ili se smanjuju izvorišta i količine vode, smanjuje se alkalitet i povećava temperatura. Organske tvari iz nepročišćenih otpadnih voda, koje trunu, uzrokuju rastvaranje i trošenje najmlađih sedrenih naslaga, onih koje moraju održavati kontinuitet njihova rasta.

Pucaju karike u lancu stabilnosti Plitvičkih jezera. Na to upozoravaju čelnici NP, ali nitko ništa ne poduzima. Izgleda da je to zabranjena tema.

 

Projekt korištenja vode iz goranskih akumulacija (Križ potok, Lokvarka i dr.) za potrebe Rijeke i otoka

 

Na ovom su području izmjerene najviše vrijednosti kiselih depozicija u Hrvatskoj, koje imaju uzlazni trend, te je ovaj projekt promašaj i "kuća bez temelja". To najbolje potvrđuje prednja tablica (točka 6.) iz koje se vidi da nijedan pokazatelj kakvoće voda ne zadovoljava uvjete za pitku vodu.

Autori tog projekta nisu ni odgovorili na moje upozorenje.

 

OSTALI PRIMJERI ANTIEKOLOŠKE I ANTIOKOLIŠNE POLITIKE

 

Znanost i okoliš

 

Umjesto ekološkog - multidisciplinarnog prilaza problemima okoliša, što je europski i svjetski prilaz. u Hrvatskoj dominira parcijalni prilaz tom problemu, koji ne daje rezultate.

Primjer za to su kisele kiše i njihov utjecaj na propadanje ekosustava Gorskog kotara.

Poznato je da se za vrijeme ciklonske aktivnosti vlažne zračne mase kreću od zapada prema istoku i u svom kretanju "pokupe" emitirane štetne polutante iz visokih dimnjaka zapadnih zemalja i Istarsko-riječkog područja, koji se nakon transformacije u nitrate i sulfate u dodiru s oborinskom frontom sjevernog Jadrana deponiraju u šumama i šumskom tlu Gorskog kotara kao kisele kiše. One ispiru iz tla hranjive tvari, što uz promjenjenu biologiju tla (manja produkcija humusa) dovodi do propadanja šuma i zagađivanja podzemnih akumulacija pitkih voda. Gorski kotar je zapravo deponij za prihvat otpadnih produkata industrije zapadnih zemalja i Istarsko-riječkog područja. Poznata je činjenica kako se porastom nadmorske visine povećava i količina štetnih tvari koja dospijeva do tla. Prema mjerenjima (Vrbek i Pilaš, 2001) najviše dušika i sumpora taloži se u Gorskom kotaru (Lividraga) gdje je 1999. god. izmjereno 60,4 kg/ha dušika u nitratnom i 13,8 kg/ha u amonijskom obliku, te 50,2 kg/ha sumpora.

Uspoređujući te vrijednosti s taloženjima na drugim lokalitetima, prema podacima Državnog hidrometeorološkog zavoda, može se zaključiti da su planinska područja Gorskog kotara najzagađenija područja Hrvatske i među najzagađenijim područjima Europe.

Ova taloženja deseterostruko prekoračuju prihvaćene granične vrijednosti taloženja N i S u Europi.

U sudskom vještačenju o uzrocima propadanja šumskog ekosustava Gorskog kotara (K. Kauzlarić, 1994), koje su prihvatili nadležni sudovi PG županije, između ostalih navodim:

 

"Nekontroliranim razvojem, umjesto održivog, moguće je produktivno šumsko tlo pretvoriti u neproduktivno (karbonate u sulfate) i mobilizirati metale i toksički aluminij. Vraćanje hranjivih komponenata tla (Ca, K, Mg) u humusno-akumulativni horizont tla i neutralizaciju mobiliziranog aluminija i teških metala, samo je teoretski moguće sprovesti, jer bi to bilo ekonomski neprihvatljivo.

Mikro i makro organizmi u tlu, potrebni za produkciju humusa, ugibaju u uvjetima uzlaznog trenda zakiseljavanja tla, jer se kao ni stabla ne mogu prilagoditi novim - nepovoljnim uvjetima okoliša.

Nove vrste šumskog drveća, otpornije na kiselija tla, neće se moći prilagoditi tlu koje se sve više zakiseljava.

Revitalizacija zakiseljenih šumskih tala uvjetovana je prestankom padanja kisele kiše, što je nerealno i spada u sferu znanstvene fantastike.

I u uvjetima nestanka kiselih kiša bio bi potreban period od 60-80 godina za revitalizaciju degradiranih šumskih tala (UBA Berichte 4/1986)."

 

Iz prednjeg slijedi da je problem multidisciplinaran i da zahtjeva timski rad stručnjaka (ekolozi, šumari, biolozi, pedolozi, meteorolozi, medicinski stručnjaci i dr.). To kod nas nije slučaj. Na stručnim skupovima o okolišu nema timskog prilaza problemima, pa nema ni rezultata. Svatko analizira problem okoliša sa svog aspekta, što je prije svega nesposobnost ministarstava nadležnih za znanost, zdravstvo, okoliš i dr., da shvate bit problema.

 

Zaštita našeg priobalja i cijelog Jadrana

 

Prema podacima broj tankera u 2002. godini je iznosio 543, od čega na Trst otpada 386, Veneciju 100 i Omišalj 57 tankera, odnosno oko 10 % ukupnog prometa.

Ono što se ne smije zaboraviti jest utjecaj na okoliš ostalih tipova brodova kojih je u Sjevernom Jadranu 2002. godine bilo 11.300, što do sada nije bilo predmet rasprave.

Zabrinjavajuće je što  je zapostavljeno postojeće ili "nulto stanje. Zar je potrebno da dođe do neke havarije pa da se raspravlja o postojećem stanju, problemima i mjerama kao što su :

 

 

Zagrebačka voda

 

Alarmantni podaci

 

Iako su i dosad postojale zaštitne zone, zabrana odlaganja otpada, vađenja šljunka, ispuštanje otpadnih voda u podzemlje i korištenja pesticida u vodozaštitnom području, podaci koje je pri izradi elaborata prikupio RGN fakultet više su nego alarmantni što je vidljivo iz karte koja je sastavni dio materijala i koju prenosimo. Zagrebački vodonosnik s kojim se mogu mjeriti zalihe vode jedino u Lici i koji je od strateške važnosti za Hrvatsku, ugrožavaju, stoji u elaboratu, 837 industrijska proizvođača i obrtnika, na njemu se nalazi najmanje 169 divljih odlagališta smeća i 26 ilegalnih šljunčara. Sve to uz osam vodocrpilišta iz kojih se dnevno crpi 430 tisuća kubičnih metara vode za potrebe grada.

"Elaboratom je tek definirano nulto stanje koje je alarmantno. Kakvoća zagrebačke vode za piće je dobra, ali nakon prerade i dezifenkcije. Podzemnim vodama je trend onečišćenja u konstantnom porastu pa i ostalim vodocrpilištima prijeti opasnost zatvaranja u budućnosti ako se ne počne aktivno provoditi zaštita. Treba podsjetiti da su zbog nebrige, razvoja grada i industrije sva vodocrpilišta oko središta grada zagađena i pozatvarana, a ostala su ona na rubnim djelovima. Iluzorno je da će se zagađenje smanjiti gradnjom pročistača otpadnih voda dok je kanalizacijska mreža propusna, postoje divlje šljunčare i smetlišta i nema analize koliko koja tvrka ispušta štetnih tvari u podzemne vode", objašnjava docent Zoran Nakić s RGN-a koji je surađivao na izradi elaborata. Nakić ističe da se ne zna koje od industrijskih i obrtničkih postorjenja zagađuje podzemne vode i u kojoj mjeri pa su ih oni sve zaveli kao "potencijalne zagađivače".

 

 

Kaže i da inspekcije mogu utvrditi kakvo je stanje u prostoru, ali ne i kakvo je u podzemlju. Zbog toga će, po uzoru na američki model, predložiti da tvrtke koje su potencijalni zagađivači mogu sami platiti istraživanja i dokazati da ne zagađuju podzemne vode. Ako odbiju platiti takvo istraživanje, uvest će im se obveza osiguranja najstrožih mjera zaštite, što može biti 10 do 15 puta skuplje nego plaćanje istraživanja. Onima kojima se dokaže da su zagađivači, sami bi trebali sanirati postojeće stanje. Nove mjere u zaštiti podzemnih voda mogle bi grad i potencijalne zagađivače stajati milijarde kuna, Nakić upozorava da je svako odugovlačenje - još skuplje.

"Europske direktive nalažu smanjenje trenda onečišćenja podzemnih voda i taj uvjet će se morati ispuniti. Ne može tu situaciju riješiti država i lokalna samuprava samo novcem građana, vrijeme je da napokon i oni koji zagađuju počnu aktivnije sudjelovati u zaštiti. Nažalost, čini se da rijetko tko shvaća ozbiljnost onečišćenja, a to dokazuje i činjenica da je u četiri godine samo 10 posto lokalnih jedinica usvojilo nove zone sanitarne zaštite iako rok za njihovo donošenje ističe 2007. godine", zaključuje Nakić.

RGN je i Hrvatskim vodama pedložio izradu studije o zaštiti zagrebačkog vodonosnika. Nakić napominje i da prema Europskoj okvirnoj direktivi o vodama sve podzemne vode u kojima je moguće eksploatirati više od 10 kubičnih metara na dan moraju postati zaštićena područja. U Hrvatskoj se taj kriterij ispunjava u cijeloj zemlji pa će veći dio Hrvatske, a vjerojatno i cijeli teritorij, postati zaštićeno područje.

 

 

 

Podzemne vode su potencijalni izvor vode koja se eventualno mogu koristiti u flaširanju vode. U Hrvatskoj od ukupne količine vode, podzemne vode čine oko 12 %, ali i ova količina je znatno iznad svjetskog prosjeka. Danas je podzemna voda u Hrvatskoj znatno bolje kakvoće od podzemnih voda u visoko razvijenim zemljama. Zadovoljavajuća kakvoća podzemne vode rezultat je u prvom redu u ograničenom razvitku naše zemlje, slabe naseljenosti, a samo djelomično u racionalnom upravljanju vodnim resursima.(Izvor: http://www.zdravlje.hr/clanak.php?id=m68)

 

Podobni imaju drugo mišljenje :

Iz Večernjeg lista od 20.03.2004. saznajemo:

Najkvalitetniju vodu ima grad Zagreb i bez biološkog pročišćavanja i uz podatak da vodu Zagreba zagađuje 837 tvrki i 195 šljunčara i deponija (bez županije u kojoj je situacija lošija) - od 633 uzorka uzeta prošle godine, svi su i kemijski i mikrobiološki ispravni. Najlošiju vodu piju u Brodsko-posavskoj županiji jer je 35,8 posto uzoraka neispravno kemijski, a 13,6 posto mikrobiološki.

Imamo goleme potencijale vode i najsigurnije ju je piti iz javne opskrbe. Kakvu ćemo vodu piti u budućnosti, ovisi o nama - rekao je kemijski inženjer Edo Lovrić iz HZJZ-a.
    Stručnjaci su upozorili građane da ne nasjedaju na trikove prodavača koji, uz tvrdnje da tvrda voda nije zdrava, prodaju skupe uređaje za omekšavanje. Dr. Dadić je kazao da je to obična fama jer je tvrda voda iz vodovoda, zbog obilja magnezijevih i kalcijevih soli, zdrava za ljude, ali nije dobra za perilice. (Autori: Dr.sc. Slavko Šobot, Dr.sc. Željko Dadić,Edo Lovrić, dipl.ing.)

Isti ti autori obaviještavaju Upravu vodnog gospodarstva da su rijeke oko  Zagreba zagađene (www.duv.hr

 

 

Umjesto zaključka

 

Umjesto zaključka o moralnoj krizi društva, kao glavnom uzroku naprijed navedenih problema, dajem natpis bivšeg pomoćnika direktora Hrvatskih šuma Tomislava Starčevića (Šumarski list 11 - 12/2004) u kome taj istaknuti šumarski stručnjak, koji je uvijek živio uspravno kao što uspravno umiru hrvatske šume, navodi:

"Kao što je za osvajače Divljeg zapada samo mrtav Indijanac bio dobar, tako ispada da je kod nas samu šutljiv i poslušan Hrvat, dobar Hrvat. Slušajući  i ne protusloveći, poštujući samovoljne i bahate da nas zastupaju, poučavaju, da misle umjesto nas i odlučuju, mi zapravo svjesno sudjelujemo u u proizvodnji opće zbrke i nereda. Odgovor na pitanje gdje su u tome mlade generacije, nažalost leži u njihovom odgajanju u duhu kontrole i političke podobnosti. Naši političari okružuju se isključivo istomišljenicima ili ulizicama, jer više vole kontrolirati procese nego ih mijenjati. Zato u našem mentalnom sklopu strah ne proizvodi zadatak za otpor i borbu, već to mahom bude povlačenje, skrivanje, šutnja ili bijeg. Po ovome ispada da je grijeh znati i biti moralno jak. Definitivno smo srušili sustav i kriterije za priznavanje stručnih i posebno moralnih autoriteta."

Interesantna je izjava za medije dobitnika nagrade za životno djelo  akademika Vlatka Silobrčića : "Riječ znanstvenika u Hrvatskoj niti se čuje niti uzima u obzir. Oni koji upotrebljavaju svoj mozak i imaju profesionalnu etiku, marginalizirani su. Sadašnja vlast kritična gledišta ignorira i marginalizira i pokazuje poznatu aroganciju moći. Utjecaj politike na znanost je presudan i s takvim ponašanjem teško ćemo u Europu. Ne može se izbjeći zaključak da je zbog tih razloga stanje  k a t a s t r o f a l n o."

Izradu studija, analiza i istraživačkih programa (papirologija), kako je za medije izjavio istaknuti hrvatski i europski znanstvenik Velimir Srića, radili su p o d o b n i (DRUGA LIGA), a ne sposobni ljudi iz PRVE LIGE. Takvi iz DRUGE LIGE i do sada su radili studije, projekte, prostorne planove i strategije po diktatu Vlasti, uz pretvorbu ugroženog u zdravi okoliš. Njima su namjenjene desetine milijardi kuna iz državnog proračuna, te donacija i kredita Svjetske banke i Europske banke za obnovu i razvoj.

Sličan je bio i stav Sindikata znanosti u nekrologu povodom smrti prof.dr. Mate Gazareka, bivšeg dekana Geotehničkog fakulteta u Varaždinu, koji me je javno podržavao u slučaju "Plomin", i koji je zbog iznošenja istine izbačen sa posla. U njemu između ostalog navode : "Slučaj Gazarek proizveo je strah, nezamjeranje i nesigurnost većine stručnjaka i znanstvenika."

Atmosfera vezana za okoliš i politiku prema okolišu, neodoljivo me podsjeća na M. Krležu i njegov opis Balkanske krčme, u kojoj su pogašena sva svijetla pa udara tko koga stigne. Tu atmosferu je izvrsno opisao novinar Zdravko Zima.  Moj omiljeni kolumnist Zdravko Zima piše, između ostalog, u Novom listu od 29. lipnja 2003.:

"Ona metafora o balkanskoj krčmi, u kojoj se iznenada gase lampe da bi počela sveopća makljaža, označava trajno stanje koje će po svemu sudeći kusati i naši daleki potomci. Slutnju krčme, dubokim korijenima vezanu za Balkan, dijaboličnom čini upravo gašenje lampe. Ne gasi se svijetlo zbog romantike ili možebitne štednje, nego zato što je to europska rupa u kojoj vladaju zakoni podzemlja, podržavani strahom i konformizmom, i u kojoj glas bagre biva neusporedivo moćniji od svih drugih. Hrvatska je opet u septičkoj jami politike. Njom, zabijenoj u   mrak zaboravljene poslijeratne provincije, vlada bezakonje i strah."

 

    Kliknite ovdje za skidanje Word dokumenta