Posljedice
antiekološkog i antiokolišnog Programa Vlade Republike Hrvatske
u mandatnom razdoblju 2003. – 2007. od
23.prosinca 2003. na okoliš
U
Programu Vlade RH između ostalog stoji:
Analizirajući
ovaj program, može se zaključiti :
·
da su pojedine točke
Programa međusobno u koliziji. Tako npr. izgradnja sustava prerade
industrijskih i komunalnih voda i povezivanje na kanalizacijski sustav (točka
3), nije potrebna u uvjetima čiste
pitke vode (točka 1).
·
Tvrdnja da imamo nezagađeno
tlo (točka 1) isključuje mogućnost štetnog utjecaja nepročišćenih
otpadnih voda i kiselih kiša na tlo i podzemne vode koje prolaze kroz
propusno tlo, što je suprotno izvršenim mjerenjima, istraživanjima,
znanstvenim spoznajama i svjetskoj praksi. To će, kako ćemo vidjeti
kasnije, obilato koristiti vodopravna inspekcija.
·
Omogućavanje građanima
pravodobno primanje informacija i njihovo aktivno sudjelovanje u društvu, kao
glavni cilj projekta, se ne poštuje prije svega od autora Programa iz
MZOPU. Ne samo da se smanjuju informacije, već se potpuno ukidaju na web
stranici ministarstva (VODE), pa građani ne znaju kakvu vodu piju,koliko
je štetna po njihovo zdravlje, niti
znaju trend pogoršanja kakvoće voda koje koriste za piće.
·
Nezagađeno tlo Gorskog
kotara, kao dio Programa, u
suprotnosti je sa podacima Državnog hidrometeorološkog zavoda /Statistički
ljetopis 2oo1, str 53) , podacima sa Međunarodnog skupa “Europski okoliš”/Češka,1991),
podacima Šumarskog instituta Jastrebarsko i podacima “EMEP/MSC-W, model
acidifikacije”, po kojima Gorski kotar spada u najopterećenije dijelove
Europe u pogledu kiselih depozicija (N i S), Uza sve to za Gorski kotar se
rade politički projekti “Zdrava hrana” i “Ekološka
poljoprivreda”.
·
Ne provodi se Program po kojem
će se razdoblju od 2004. do
2007. godine svakom građaninu omogućiti
da putem Interneta koristi usluge u javnoj upravi, zdravstvu, školstvu i
pravosuđu, dobiti mogućnost da putem Interneta obavlja komunikaciju
s javnom upravom, traži i prima raznovrsne dokumente, potvrde i rješenja te
informacije o djelovanju vlasti.
Kao što je
prije navedeno, građani nemaju mogućnosti
putem Interneta koristi usluge u javnoj upravi, zdravstvu, školstvu i
pravosuđu i putem Interneta obavljati komunikaciju s javnom upravom, tražiti
i primati raznovrsne dokumente, potvrde i rješenja te informacije o
djelovanju vlasti. Posebno bi bile interesantne informacije putem Interneta
(web stranice) o nevladinim udrugama koje su dobile potporu MZOPU i
REC.a sa sažetkom tih nagrađenih projekata.
Program je u suprotnosti
sa rezultatima mjerenja i istraživanja kakvoće voda, koje zavodi za
javno zdravstvo dostavljaju Hrvatskim vodama, MZOPU i Upravi vodnog
gospodarstva, statističkim biltenima, mjerenjima Državnog hidrometeorološkog
zavoda, Ekonerga, rezultatima mjerenja sadržanih u Nacionalnom planu
djelovanja na okoliš i znanstvenim spoznajama.
Smatram da je
Vlada RH ovim Programom dala
z e l e n o s v j e t l o
obmanjivanju javnosti putem medija, te
obmanjivanu saborskih zastupnika, inspekcija, instituta i osoba.
Navodim
primjere:
1.
Podzemne vode kao prvorazredan
nacionalni resurs
U
Mariji Bistrici održan je prije dvije godine Okrugli stol o podzemnim vodama
u Republici Hrvatskoj.
Prema
navodima objavljenim u Glasniku INA br. 1840/2004, Okrugli stol o
podzemnim vodama naglasio je nužnost racionalnog gospodarenja s tim još
neokrnjenim , prirodnim darom - čistom i nezagađenom vodom,
čistim i nezagađenim okolišem (citat akademika Mirka Zelića).
Slavko Rajnović, zamjenik generalnog direktora Hrvatskih voda, podsjetio
je skup na veliku vrijednost podzemnih voda i potrebu da se one očuvaju.
O temi "Korištenje i zaštita podzemnih voda za javnu vodoopskrbu"
skupu se obratio dipl.ing. Želimir Pekaš (Hrvatske vode, Zagreb). Prema
njegovim riječima, u Hrvatskoj je 76 %, odnosno oko 3,3 milijuna
stanovnika opskrbljeno vodom kontrolirane kvalitete. Ukupno se crpi oko 375
milijuna prostornih metara vode na godinu, od čega oko 90 posto iz
podzemnih voda, što potencira njihovo značenje za našu zemlju.
Nakon
rasprave akademik Mirko Zelić je dao svoj prilog raspravi istaknuvši
pritom da je Hrvatska po količini i kvaliteti voda u samom vrhu među
zemljama Europe, odnosno svijeta i da Hrvatska ima četiri područja
koja bi trebalo proglasiti nacionalnim interesom, a to su hrvatske ceste,
plinofikacija, gospodarenje vodama i zbrinjavanje otpada.
Sudionici
Skupa "pojma nemaju" da su vršena neka ispitivanja kakvoće
voda. Ni odgovorne osobe Hrvatskih voda (Slavko Rajnović i Želimir Pekaš)
"nemaju pojma" da su Hrvatske vode financirale ta ispitivanja.
Zbog
toga, da ih podsjetim, navodim rezultate tih ispitivanja :
Hrvatske
vode su organizirale ispitivanje površinskih voda na 249 mjernih postaja..
Ispitivanja su obavljena putem Glavnog vodnogospodarskog laboratorija
Hrvatskih voda (planiranje i djelomična realizacija) te još 14 ovlaštenih
laboratorija županijskih zavoda za javno zdravstvo širom Hrvatske.
Ocjena
kakvoće voda je napravljena prema obveznim skupnim pokazateljima za
ocjenu opće ekološke funkcije voda, a to su fizikalno-kemijski
pokazatelji, režim kisika, hranjive tvari, biološki i mikrobiološki
pokazatelji. Korištena je važeća Uredba o klasifikaciji voda (NN br.
77/98), koja daje granične vrijednosti tih pokazatelja u vodama koje se
mogu koristiti za piće bez posebnog pročišćavanja vode (vode
I. vrste).
Podaci o kakvoći voda nalaze se na web stranici
Uprave vodnog gospodarstva (www.duv.hr).
Prema
pojedinim skupnim pokazateljima kakvoća vode ne zadovoljava zahtjevima za
I. vrstu vode (vode za piće):
hranjive
tvari (sa nitratima) - na 95 % mjernih postaja
teški
metali - na 82 % mjernih postaja
režim
kisika - na 86 % mjernih postaja
mikrobiološki
- na 91 % mjernih postaja i
biološki
- na 96 % mjernih postaja
Znajući
da ne bi bilo u njihovom interesu da iznesu istinu o kakvoći voda, koja
je u suprotnosti sa Programom Vlade RH sudionici Okruglog stola ignorirali su
ova istraživanja i podesili svoje izjave sa stavom Vlade RH.
Analogno
tome ne prihvaćaju ocjene kakvoće površinskih i podzemnih voda na
području Hrvatskog primorja, Gorskog kotara i Like u 2001. godini, prema
Izvještaju Zavoda za javno zdravstvo PG županije, koje se nalaze u slijedećoj
tablici:
Resurs |
Pokazatelj |
Prekoračenje
dopuštene granične
vrijednosti za pitku vodu |
1.
Izvor Zvir |
Mikrobiološki Olovo |
5 - 10 puta 10 puta |
2. Bunar
Martinšćica |
Mikrobiološki Fenol |
50 - 200
puta 3 puta |
3. Rječina |
Ne
zadovoljava mikrobiološki, biološki,fizikalno-kemijski i po sadržaju
olova i fenola |
|
4. Dobrica |
Z
a d o v o l j a v a |
|
5. Žrnovnica |
Režim
kisika |
1,5 puta |
6. Jezero
Lokvarka |
Svi
pokazatelji ne zadovoljavaju |
|
7. Jezero
Bajer |
Nitrati Ukupni
fosfor Mangan
i željezo Fenol |
3 puta 4 puta samo za
industrijske potrebe 3 puta |
8. Jezero
Tribalj |
Gotovo
svi pokazatelji ne
zadovoljavaju |
|
9.
Jezero Njivice |
Ni
jedan pokazatelj ne zadovoljava |
|
10. Jezero
Ponikve |
Ni
jedan pokazatelj ne zadovoljava |
|
11. Jezero
Vrana |
Ukupni
fosfor Biološki Olovo |
2 puta 2 puta 10 puta |
12. Vodotok
Čabranke |
Osim
sadržaja metala i režima
kisika ne zadovoljava |
|
13. Vodotok
Kupe |
Osim
fizikalno-kemijskih pokazatelja ne zadovoljava |
|
14. Vode
izvora
Kupica |
Mikrobiološki Biološki Olovo Fenol |
50 - 200
puta 2 puta 10 puta 3 puta |
15. Voda
izvora M.
Belica |
Biološki |
2 puta |
16. Voda
izvora
Ribnjak |
Mikrobiološki Biološki |
5 - 10 puta 2 puta |
17. Vode
izvora
Mrđenovac i
Košna voda |
Svi
pokazatelji Zadovoljavaju |
|
18. Vode
vodotoka
Like |
Osim
metala i hranjivih tvari ne zadovoljavaju |
|
19. Vodotok
Gacke |
Režim
kisika Nitrati |
1 puta 2 puta |
20. Kanal Gusić
polje |
Biološki Ukupni
fenoli |
2 puta 3 puta |
Iz
tablice slijedi da 90 % stanovnika Hrvatskog primorja, otoka, Gorskog kotara i
Like pije vodu koja ne zadovoljava uvjete za pitku vodu.
Njihov
je orijentir bio politički slogan-projekt "Hrvatska, raj na zemlji i
nacionalni park Europe". Uz politički blagoslov centara političke
moći, Vlade RH i svih političkih stranaka, njima je dozvoljena
p r e t v o r b a ugroženog okoliša u najbolji u Europi i svijetu.
Nitko od onih koji znaju istinu i znaju "odakle vjetar puše" ne usuđuju
se reagirati, da bi sačuvali svoje radno mjesto. Bauk straha kruži
Hrvatskom.
Posebno
je zanimljivo napomenuti da je voditelj Okruglog stola bio prof.dr.sc. Darko
Mayer, koji je povodom Svjetskog dana voda za Htnet izjavio:
"Hrvatska
je još uvijek u puno boljoj situaciji od ostalog dijela svijeta i u najvećem
dijelu Hrvatske vi se možete napiti vode iz vodovoda, jer su kemijski te
vode najvećim dijelom čiste. Osim većih rijeka (Sava, Drava,
Dunav) i rijeka koje prolaze kroz industrijske dijelove države, bez bojazni
može se čak i popiti voda iz naših rijeka. Krenemo li u krško područje,
npr. Kupa, uzvodno od Karlovca, zatim su tu ličke rijeke u svom gornjem
toku, Lika i Gacka, tu su još i Zrmanja, Krka, iz koje se snabdijeva cijeli
Šibenik, gotovo bez ikakve obrade osim kloriranja, uostalom, gotovo sve
rijeke jadranskog sliva su potpuno čiste."
Nitko
iz Hrvatskih voda, koji su bili sudionici skupa, nije politički podobnom
Darku Mayeru kazao da su to najobičnije dezinformacije javnosti i da su
kažnjive prema zakonskim odredbama o objektivnim i istinitim informacijama
javnosti. Jasno im je, da uz blagoslov Vlade RH, nisu kažnjive.
Treba
napomenuti da je Darko Mayer medijski eksponirana osoba oko projekta "Družba
- Adria". Zaključci Okruglog stola u Mariji Bistrici u
suprotnosti su s istraživanjima i mjerenjima
u sklopu Nacionalnog plana djelovanja na okoliš, koji je prihvatio
Sabor (NN 46/2002.) i rezultatima mjerenja koji se dostavljaju Hrvatskim
vodama, MZOPU i Upravi vodoprivrednog gospodarstva.
Glavni
vodopravni inspektor Željko Makvić bezrezervno
prihvata stav Vlade RH po kome su hrvatske vode i bez pročišćavanja
otpadnih voda i bez utjecaja kiselih kiša čiste i bistre i on nema
zapravo što raditi, što vodopravni inspektori oduševljeno prihvaćaju.
Urede vodopravnih inspektora Ž. Makvić pretvorio je time u spavaonice,
budući da u uvjetima nezagađenih voda nema potrebe da interveniraju.
On
je za Večernji list od 6. ožujka 2004. godine dao čuvenu izjavu,
koja je pravi "biser" i predstavlja "Značajan doprinos
ekologiji - multidisciplinarnoj znanosti":
"Zagađenje
pitke vode
Kada smo Željka Makvića, državnog
vodopravnog inspektora, upoznali s činjenicom
da smo na odlagalištima pronašli i motorna ulja, čija jedna litra može
zagaditi milijune litara vode, nije bio iznenađen.
- Da, to će zagaditi pitku vodu, ali onu u površinskim slojevima.
Zagreb pije vodu iz dubljih slojeva!"
Nitko,
osim mene, nije reagirao. U to vrijeme (29.12.2005) čitam u dnevnim
listovima kako Ž. Makvić nastavlja svoju antiekološku i antiokolišnu
djelatnost izjavom da pucanje naftovoda nije ozbiljan problem za šire
područje. Jedan novinar (B. Mijić) daje povodom ovog događaja
zanimljiv komentar:
"Ironijom
sudbine ekocid se u Pakri dogodio baš uoči 29. prosinca, Međunarodnog
dana biološke raznolikosti. Tom prigodom na konferenciji za novinare Press
centra za okoliš istaknuto je da u "Hrvatskoj ne postoji koordinacija
pojedinih državnih tijela i ministarstava, premalo je inspektora zaštite
prirode na terenu, a zakonske sankcije za ugrožavanje prirode su neodgovarajuće
ili nikakve." Kada inspekcijske službe ili policija i odrade svoj posao,
slučajevi uglavnom završavaju u pravosudnim ladicama, kao što će
gotovo sigurno bez kažnjavanja krivaca skončati i jučerašnji
incident. Inače, od 145 vrsta slatkovodnih riba u nas niti jedna nije zaštićena,
pa tako u Hrvatskoj više nema šest vrsta riba, jesetre i moruna kojih je
bilo u Dravi i Dunavu, a pod ugrožene vrste vode se i šaran, mladica,
primorska pastrva, kečiga, bolen i karas."
3. Ekološka poljopriveda
Uvjeti
za ekološku poljoprivredu su: nezagađenost tla, isključivanje ili
drastično smanjenje primjene kemijskih sredstava za zaštitu, smanjenje
uporabe mineralnih gnojiva, te smanjenje regulatora rasta i aditiva stočnoj
ishrani. Inzistira se na pravilnom plodoredu, korištenju biljnih ostataka,
organskim gnojivima i zelenoj gnojidbi, uzgoju biljki mahunarki i biološkim
metodama zaštite od štetnika s ciljem održavanja i povećavanja
efektivne plodnosti.
Tlo
se kontaminira polutanatima iz vode (~80%) i zraka (~13%; plinovi i
aerosoli u blizini velikih gradova, kemijskih, metalnih i energetskih
postrojenja). Zagađenje plinovima (CO2, SO2, N2O) direktno
ili u obliku kiselih kiša izaziva oštećenja tla i vegetacije.
Mineralna
i organska gnojiva, u većim količinama od potrebnih, mogu dovesti
do:
-
pogoršanja kemijskih i fizičkih svojstava tla,
-
zagađenja podzemnih voda i
-
lošije kakvoće poljoprivrednih proizvoda.
Posebno
su opasna dušična gnojiva.
Nagomilavanje
lako pokretljivog nitratnog oblika dušika (N-NO3) u tlu utječe na
njegovo pojačano ispiranje uz kontaminaciju okolnih vodotokova i
podzemnih voda, a nakupljanje u hrani štetno djeluje na ljude i stoku.
Smatra
se da u prosječnom dnevnom obroku čovjeka, od ukupne količine
nitrata (~90 mg), 2/3 se unosi povrćem, a 1/3 vodom za piće.
WHO
(Svjetska zdravstvena organizacija) dozvoljava koncentraciju od 45 mg
NO3-/dm3 (10 ppm NO3-N) u pitkoj vodi (za uklanjanje nitrata iz pitke
vode koristi se metode ionske izmjene, reverzne osmoze, biološke
denitrifikacije i kemijske redukcije)
Nitrati
se brzo izlučuju iz organizma, međutim, visok sadržaj u
biljnim proizvodima smatra se štetnim, jer se u digestivnom traktu (u kiseloj
sredini želuca) reduciraju do nitrita koji reagiraju sa sekundarnim aminima
(uključujući i neke pesticide) dajući kancerogene
nitrozamine.
Nitriti
su 10 puta toksičniji od nitrata. Argument protiv uporabe visokih doza dušičnih
gnojiva je favoriziranje bolesti i pojava infekcija biljaka te bolesti stoke.
Također, kod normalnih gnojidbenih doza samo oko 50% N usvoje biljke pa
je porastom doze sve veći rizik da N-NO3 dospije u podzemne vode.
Visoke doze dušika dovode do formiranja lišća čije parenhimske
stanice imaju tanke stjenke što smanjuje njihovu otpornost na infekcije i
parazite.
Zbog
zagađenosti tla i neispunjavanja drugih, naprijed navedenih uvjeta za
ekološku poljoprivredu, po ocjeni stručnjaka koji misle svojom glavom i
koji uvažavaju znanstvene spoznaje i svjetsku praksu, nisu ispunjeni uvjeti
za veću ekološku poljoprivredu u Hrvatskoj.
U
pogledu razvoja ekološke poljoprivrede kao sustava poljoprivredne proizvodnje
koji nastoji maksimalno iskoristiti potencijale određenog ekosustava,
Hrvatska se trenutno nalazi na samom svjetskom dnu. Koji su razlozi tome i
postoje li geografski i gospodarski preduvjeti za jači razvoj ovakvog načina
proizvodnje?
Tek
kad je ugrožena i djelomično istrijebljena prirodna flora i fauna, a
time i poremećena biološka ravnoteža, javlja se i spoznaja o važnosti
razvoja ekološke poljoprivrede.
Hrvatska
je, međutim, jedna od doista rijetkih zemalja svijeta koje nisu
prepoznale važnost njenog razvoja, o čemu svjedoče statistički
podaci o ukupnom zemljištu uključenom u ekološku poljoprivrednu
proizvodnju, ali i malen broj eko-proizvođača. Prema službenim
podacima međunarodne organizacije IFOAM u veljači 2003. godine
Hrvatska je bila na 90 mjestu po veličini ekološkog zemljišta sa svega
Nedavno
je u Zagrebu javnosti predstavljena nova politička inicijativa
"Zeleni za Zagreb". Po riječima Tonija Vidana,
koordinatora kampanje za lokalne izbore u Zagrebu svibnja 2005., sudionici
inicijative su vanstranačke osobe, imaju podršku Europske zelene
stranke, te smatraju da je došlo vrijeme za jednu vjerodostojnu zelenu političku
inicijativu pošto postoji čak osam "zelenih" stranaka koje
imaju malo aktivnosti, a međusobno se ne slažu.
Pošto
su na prošlim izborima zeleni na razini Hrvatske dobili svega 1,43
posto glasova, što je vrlo skromno, zeleni planiraju na idućim izborima
dobiti glasove i sa programom ekološke poljoprivrede.
U
kolumni Toni Vidana "Nepodnošljiva blizina Eko - Europe", između
ostalog stoji :
"I
kad bi cjelokupna naša poljoprivreda prešla na eko proizvodnju, ne bismo
uspjeli zadovoljiti potražnju na zajedničkom tržištu."
Očito
je da je Toni Vidan slabo informiran i da će zeleni loše proći
na idućim izborima
sa takvim programom.
Ekološka
poljoprivreda se, kao tema, obilato koristi u predizbornim kampanjama radi
borbe za vlast, u čemu
prednjači HSS. Ne biraju se sredstva za postizanje cilja.
Tako je u rujnu 2003. god. u Rijeci održana Tribina
o ekološkoj poljoprivredi, koju je uz pomoć HSS-a organizirao Hrvatski
seljački savez i Hrvatska ekomisija Zemlja, na kojoj je bivši
potpredsjednik Vlade prof.dr. Ante Simonić, između ostalog, izjavio
:
–
Ekološka proizvodnja u Europi bilježi godišnji porast od 25 posto, a
Hrvatska ima goleme mogućnosti da još više razvije vlastitu ekološku
poljoprivredu, jer raspolaže velikim prednostima, nezagađenim zemljištem
i korištenjem tradicionalnih načina uzgoja, dodajući da slogan:
"Izaberimo prirodno, jedimo najbolje, jedimo hrvatsko", nije
pretjeran.
Podršku
ovoj izjavi je dala načelnica odjela za Ekoproizvodnju Ministarstva
poljoprivrede i šumarstva RH, mr. sc. Željka Gudelj.
Upozorio
sam sudionike te tribine da su mjerenja Državnog hidrometeorološkog zavoda
Zagreb i Šumarskog instituta Jastrebarsko pokazala, da su kisele depozicije
(N, S i teški metali) u Gorskom kotaru najviše u Hrvatskoj, da su znatno
iznad graničnih vrijednosti i da je u tim uvjetima dolazi u pitanje mogućnost
ekološke poljoprivrede i zdrave hrane. Nitko nije reagirao, pa ni
predstavnici zelenih stranaka i nevladinih udruga. Novinaru Novog lista
bilo je zabranjeno da objavi moje reagiranje.
U
Crnom lugu je nedavno predstavljen Poljoprivredno-okolišni program.
Cilj poljoprivredno-okolišnog programa, kako je izjavila Sonja Karoglan
Todorović, predsjednica zagrebačke udruge »Ecologica«, je zaštita
okoliša, prirode i krajobraza u ruralnim područjima, a njime se
istodobno poljoprivrednici potiču u primjenjivanju agrotehničkih
mjera koje ne štete prirodi i okolišu.
Taj
program se temelji na pretpostavci da je u Gorskom kotaru zemljište
nezagađeno, te nije ništa drugo već politički program
političara i interesnih skupina.
Plasman takve "zdrave" hrane neće
biti problem prema izjavi jednog od organizatora skupova (D. Deranja), koji je
izjavio: "Imamo jako dobru suradnju s drugim partnerskim udrugama, recimo
s udrugom "Nauk" iz Zagreba, koja ima kvalitetnu suradnju sa savezom
poljoprivrednih katoličkih udruga Njemačke. Preko njih imamo mogućnost
plasmana svega što se proizvede, no naš cilj je ne izvoziti sirovine nego
gotove, autohtone, ekološki proizvedene karakteristične goranske
proizvode."
Kako
političkoj eliti nije problem doći do sredstava za projekte ekološke
poljoprivrede i zdrave hrane u Gorskom kotaru, oni se rade, i to je
dobra zarada za prijatelje političara i politički podobne osobe i
institucije koje rade na tim projektima.
Postavlja se pitanje zbog čega su zelene
stranke i nevladine udruge za zaštitu okoliša, nezainteresirane za
suprotstavljanje ovakvoj politici?
4. Politički projekti
Globalno
zatopljenje i skijališta u Gorskom kotaru
Zatopljenje
u Alpama već je počelo, prosječna temperatura Alpa porasla je
od 1985. do 2000. za stupanj, više nego u posljednjih 90 godina.
Po
procjenama IPCC-a (Intergovermental Panek on Climete Change) očekuje se
do 2100. godine mogući pad tih vrijednosti na pet posto, a to znači
da bi Europa time izgubila svoj najveći rezervoar pitke vode. Očekivano
zatopljenje za tri stupnja do 2050. godine u Alpama će nastupiti prije.
Ono će srednju vrijednost snježnoga pokrova stanjiti za 300 do
Prema
izvješću Europske agencije za okoliš, do 2050. vjerojatno će
oko 75 posto ledenjaka u švicarskim Alpama nestati. Snježne padaline na nižim
planinama bit će sve nepredvidljivije u idućim desetljećima, što
bi za posljedicu moglo imati zatvaranje oko polovine skijališta u Švicarskoj,
a još više u Njemačkoj, Austriji i na Pirinejima.
Političare
u Primorsko-goranskoj županiji ne zanimaju naprijed navedena istraživanja,
niti angažiraju one koji se time bave. Aktualan je projekt Zimska
univerzijada, sa studijom utjecaja na okoliš "Zimski i planinski centar
Vrbovsko, Skijalište Bijela Kosa-Pakal". Pošto je taj centar na
nadmorskoj visini ispod
Projekti
punionica pitke vode
Projekti
se rade bez provjeravanja da li ta voda odgovara uvjetima za pitku vodu
(Žrnovnica i dr.) U suprotstavljanu ovakvim političkim
projektima nisam naišao na podršku zelenih stranaka i nevladinih udruga.
Prirodne
flaširane vode
U
našim supermarketima i trgovinama prodaje se sve više prirodne flaširane
vode domaćih i stranih proizvođača, ali kupci te vode ne znaju
da li ta voda zadovoljava uvjete iz važeće Uredbe, pošto na njima nema
etikete o kakvoći vode.
Izuzetak
su vode iz Slovenije, na kojima postoji etiketa o kakvoći te vode. Tako
sam utvrdio da jedan proizvođač prodaje vodu koja sadrži 5 puta više
nitrata (izraženih kao nitratni dušik) od dozvoljenih vrijednosti. Na moj
upit odgovorili su mi: "Izvorsko vodo prodajamo v Hrvatski na
podlagi Rjesenja Drzavnog zavoda za normizaciju i mjeriteljstvo (UR broj
558-02/6-99-4 od 12.07.1999), ki je izdano na podlagi 21. clena Pravilnika o
temeljnim zahtjevima za prirodne mineralne, izvorske i stone vode (NN br 58/98
i 17/99).
Preiskave
izvira in proizvoda je opravil Institut za zdravstveno varstvo
Slovenije; geoloske in hidrogeoloske preiskave je opravil Geoloski
zavod Ljubljane; fizikalne, kemijske, fizikalno kemijske in mikrobioloske
preiskave proizvoda pa je opravil Zavod za javno zdravstvo Zupanije
Primorsko-goranske, Rijeka."
Slovenci,
za razliku od domaćih, barem odgovaraju na upite, a što prodaju vodu
koja ne zadovoljava naše granične vrijednosti, nisu krivi.
Projekt za očuvanje
krškog područja Gorske Hrvatske KEC - ekološki i gospodarski promašaj
Projekt
KEC bi trebao biti progam očuvanja ekoloških sustava na kršu i u
podzemlju, koji sadrži niz koordiniranih institucionalnih, stručnih i
obrazovnih aktivnosti usmjerenih na izravne mjere očuvanja biološke i
krajobrazne raznolikosti (npr. upravljanje zaštićenim dijelovima
prirode) i održivo gospodarenje prirodnim dobrima (npr. šumom,
poljoprivrednim zemljištem, vodama, mineralima) a u skladu s društvenim
razvojem i potrebama stanovništva.
U okviru ovoga programa predviđeno je
nekoliko vrsta projekata koji ciljaju na obrt i malo poduzetništvo, na
poljoprivredu i šumarstvo, kao npr. gospodarenje travnjacima, ekološka
proizvodnja bilja, očuvanje autohtonih vrsta, male investicije u
postrojenja za preradu vune, mlijeka, mesa, meda, povrća, voća.
Krški
ekološki sustavi ocijenjeni su u Nacionalnoj strategiji zaštite biološke i
krajobrazne raznolikosti (NBSAP) kao prioritet koji zahtijeva akcijske planove
zaštite. Projekt KEC treba doprinijeti ostvarenju ovog strateškog cilja.
Projekt
obuhvaća područje Gorske Hrvatske, od državne granice sa Slovenijom
preko planinskog masiva Risnjaka i Velebita do granica NP Paklenice na
jugoistoku te NP Plitvice na sjeveru.
Projekt
koordinira Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i
graditeljstva.
Projekt
KEC financira Fond za globalni okoliš (GEF) putem Svjetske banke darovnicom u
iznosu od 5,07 mil USD i Vlade RH proračunskim sredstvima u
protuvrijednosti od 3,30 mil USD, a trajati će pet godina, a sredstva
darovnice su dostupna do 31. prosinca 2007. Kroz poseban program malih
darovnica za stanovništvo u području KEC projekta pokušat će se
pokazati mogućnost suživota održivog gospodarenja prirodnim dobrima i
zaštite prirode.
U
provedbu će biti, kako je navedeno, uključene:
–
stručne i znanstvene institucije, poglavito s područja
biologije, geologije, šumarstva, poljoprivrede, informatike i prostornog
planiranja,
–
nevladine udruge,
U
projektu KEC predložene su aktivnosti kao što su : pregled i, ukoliko je
potrebno, usklađivanje propisa i dokumenata s međunarodno prihvaćenim
standardima za krške ekološke sustave i inventarizacija, kartiranje i
monitoring biološke raznolikosti.
Umjesto
rezultata dosadašnjih mjerenja i istraživanja, te znanstvenih spoznaja,
autori projekta KEC se "kao pijan plota" drže političkih
ocjena centara političke moći, sadržanih u njihovim projektima
"Rijeka-zdravi grad", "Zdrava županija",
"Hrvatska-raj na zemlji", "Rijeka-centar održivog razvoja
Hrvatske i Sredozemlja (M. Črnjar)", "Gorski kotar-nacionalni
park Europe" i "Gorski kotar- centar ekološke poljoprivrede i
zdrave hrane s eko-tvornicom u Lokvama i proizvodnjom salate za McDonald
(Vidoje Vujić, član Županijskog poglavarstva)".
Zbog
toga autori, po političkoj direktivi, ne uzimaju u obzir:
Istraživanjima
je utvrđeno:
Fenomen
geneze Plitvičkih jezera uvjetovan je stabilnim šumskim ekosustavom (75
% površine nac. parka), velikim količinama vode, planinskom klimom, fizičko-kemijskim
faktorima (alkalitet i temperatura) i antropogenim faktorima (turizam,
prometnice, otpadne vode naselja). Postojao je savršeni sklad između
geološke podloge, šume i vode, kojeg više nema. Zbog kiselih kiša i
globalnog zatopljenja propadaju šume a s njihovim propadanjem nestaju ili se
smanjuju izvorišta i količine vode, smanjuje se alkalitet i povećava
temperatura. Organske tvari iz nepročišćenih otpadnih voda, koje
trunu, uzrokuju rastvaranje i trošenje najmlađih sedrenih naslaga, onih
koje moraju održavati kontinuitet njihova rasta.
Pucaju
karike u lancu stabilnosti Plitvičkih jezera. Na to upozoravaju čelnici
NP, ali nitko ništa ne poduzima. Izgleda da je to zabranjena tema.
Projekt
korištenja vode iz goranskih akumulacija (Križ potok, Lokvarka i dr.) za
potrebe Rijeke i otoka
Na
ovom su području izmjerene najviše vrijednosti kiselih depozicija u
Hrvatskoj, koje imaju uzlazni trend, te je ovaj projekt promašaj i "kuća
bez temelja". To najbolje potvrđuje prednja tablica (točka 6.)
iz koje se vidi da nijedan pokazatelj kakvoće voda ne zadovoljava uvjete
za pitku vodu.
Autori
tog projekta nisu ni odgovorili na moje upozorenje.
OSTALI
PRIMJERI ANTIEKOLOŠKE I ANTIOKOLIŠNE POLITIKE
Znanost
i okoliš
Umjesto
ekološkog - multidisciplinarnog prilaza problemima okoliša, što je europski
i svjetski prilaz. u Hrvatskoj dominira parcijalni prilaz tom problemu, koji
ne daje rezultate.
Primjer
za to su kisele kiše i njihov utjecaj na propadanje ekosustava Gorskog
kotara.
Poznato
je da se za vrijeme ciklonske aktivnosti vlažne zračne mase kreću
od zapada prema istoku i u svom kretanju "pokupe" emitirane štetne
polutante iz visokih dimnjaka zapadnih zemalja i Istarsko-riječkog područja,
koji se nakon transformacije u nitrate i sulfate u dodiru s oborinskom frontom
sjevernog Jadrana deponiraju u šumama i šumskom tlu Gorskog kotara kao
kisele kiše. One ispiru iz tla hranjive tvari, što uz promjenjenu biologiju
tla (manja produkcija humusa) dovodi do propadanja šuma i zagađivanja
podzemnih akumulacija pitkih voda. Gorski kotar je zapravo deponij za prihvat
otpadnih produkata industrije zapadnih zemalja i Istarsko-riječkog područja.
Poznata je činjenica kako se porastom nadmorske visine povećava i
količina štetnih tvari koja dospijeva do tla. Prema mjerenjima (Vrbek i
Pilaš, 2001) najviše dušika i sumpora taloži se u Gorskom kotaru
(Lividraga) gdje je 1999. god. izmjereno 60,4 kg/ha dušika u nitratnom i 13,8
kg/ha u amonijskom obliku, te 50,2 kg/ha sumpora.
Uspoređujući
te vrijednosti s taloženjima na drugim lokalitetima, prema podacima Državnog
hidrometeorološkog zavoda, može se zaključiti da su planinska područja
Gorskog kotara najzagađenija područja Hrvatske i među
najzagađenijim područjima Europe.
Ova
taloženja deseterostruko prekoračuju prihvaćene granične
vrijednosti taloženja N i S u Europi.
U
sudskom vještačenju o uzrocima propadanja šumskog ekosustava Gorskog
kotara (K. Kauzlarić, 1994), koje su prihvatili nadležni sudovi PG županije,
između ostalih navodim:
"Nekontroliranim
razvojem, umjesto održivog, moguće je produktivno šumsko tlo pretvoriti
u neproduktivno (karbonate u sulfate) i mobilizirati metale i toksički
aluminij. Vraćanje hranjivih komponenata tla (Ca, K, Mg) u
humusno-akumulativni horizont tla i neutralizaciju mobiliziranog aluminija i
teških metala, samo je teoretski moguće sprovesti, jer bi to bilo
ekonomski neprihvatljivo.
Mikro
i makro organizmi u tlu, potrebni za produkciju humusa, ugibaju u uvjetima
uzlaznog trenda zakiseljavanja tla, jer se kao ni stabla ne mogu prilagoditi
novim - nepovoljnim uvjetima okoliša.
Nove
vrste šumskog drveća, otpornije na kiselija tla, neće se moći
prilagoditi tlu koje se sve više zakiseljava.
Revitalizacija
zakiseljenih šumskih tala uvjetovana je prestankom padanja kisele kiše, što
je nerealno i spada u sferu znanstvene fantastike.
I
u uvjetima nestanka kiselih kiša bio bi potreban period od 60-80 godina za
revitalizaciju degradiranih šumskih tala (UBA Berichte 4/1986)."
Iz
prednjeg slijedi da je problem multidisciplinaran i da zahtjeva timski rad
stručnjaka (ekolozi, šumari, biolozi, pedolozi, meteorolozi, medicinski
stručnjaci i dr.). To kod nas nije slučaj. Na stručnim
skupovima o okolišu nema timskog prilaza problemima, pa nema ni rezultata.
Svatko analizira problem okoliša sa svog aspekta, što je prije svega
nesposobnost ministarstava nadležnih za znanost, zdravstvo, okoliš i dr., da
shvate bit problema.
Zaštita našeg priobalja i cijelog Jadrana
Prema
podacima broj tankera u 2002. godini je iznosio 543, od čega na Trst
otpada 386, Veneciju 100 i Omišalj 57 tankera, odnosno oko 10 % ukupnog
prometa.
Ono
što se ne smije zaboraviti jest utjecaj na okoliš ostalih tipova brodova
kojih je u Sjevernom Jadranu 2002. godine bilo 11.300, što do sada nije bilo
predmet rasprave.
Zabrinjavajuće
je što je zapostavljeno
postojeće ili "nulto stanje. Zar je potrebno da dođe do
neke havarije pa da se raspravlja o postojećem stanju, problemima i
mjerama kao što su :
Zagrebačka
voda
Alarmantni
podaci
Iako
su i dosad postojale zaštitne zone, zabrana odlaganja otpada, vađenja šljunka,
ispuštanje otpadnih voda u podzemlje i korištenja pesticida u vodozaštitnom
području, podaci koje je pri izradi elaborata prikupio RGN fakultet više
su nego alarmantni što je vidljivo iz karte koja je sastavni dio materijala i
koju prenosimo.
Zagrebački vodonosnik s kojim se mogu mjeriti zalihe vode jedino u Lici i koji je
od strateške važnosti za Hrvatsku, ugrožavaju, stoji u elaboratu, 837
industrijska proizvođača i obrtnika, na njemu se nalazi najmanje 169
divljih odlagališta smeća i 26 ilegalnih šljunčara. Sve to uz osam
vodocrpilišta iz kojih se dnevno crpi 430 tisuća kubičnih metara
vode za potrebe grada.
"Elaboratom
je tek definirano nulto stanje koje je alarmantno. Kakvoća
zagrebačke vode za piće je dobra, ali nakon prerade i dezifenkcije.
Podzemnim vodama je trend onečišćenja u konstantnom porastu pa i
ostalim vodocrpilištima prijeti opasnost zatvaranja u budućnosti ako se
ne počne aktivno provoditi zaštita. Treba podsjetiti da su zbog nebrige,
razvoja grada i industrije sva vodocrpilišta oko središta grada zagađena
i pozatvarana, a ostala su ona na rubnim djelovima. Iluzorno
je da će se zagađenje smanjiti gradnjom pročistača
otpadnih voda dok je kanalizacijska mreža propusna, postoje divlje šljunčare
i smetlišta i nema analize koliko koja tvrka ispušta štetnih tvari u
podzemne vode", objašnjava docent Zoran Nakić s RGN-a koji
je surađivao na izradi elaborata. Nakić ističe da se ne zna
koje od industrijskih i obrtničkih postorjenja zagađuje podzemne
vode i u kojoj mjeri pa su ih oni sve zaveli kao "potencijalne zagađivače".
Kaže
i da inspekcije mogu utvrditi kakvo je stanje u prostoru, ali ne i
kakvo je u podzemlju. Zbog toga će, po uzoru na američki
model, predložiti da tvrtke koje su potencijalni zagađivači mogu
sami platiti istraživanja i dokazati da ne zagađuju podzemne vode. Ako
odbiju platiti takvo istraživanje, uvest će im se obveza osiguranja
najstrožih mjera zaštite, što može biti 10 do 15 puta skuplje nego plaćanje
istraživanja. Onima kojima se dokaže da su zagađivači, sami bi
trebali sanirati postojeće stanje. Nove mjere u zaštiti podzemnih voda
mogle bi grad i potencijalne zagađivače stajati milijarde kuna, Nakić
upozorava da je svako odugovlačenje - još skuplje.
"Europske
direktive nalažu smanjenje trenda onečišćenja podzemnih voda i taj
uvjet će se morati ispuniti. Ne može tu situaciju riješiti država
i lokalna samuprava samo novcem građana, vrijeme je da napokon i oni koji
zagađuju počnu aktivnije sudjelovati u zaštiti. Nažalost, čini
se da rijetko tko shvaća ozbiljnost onečišćenja, a to dokazuje
i činjenica da je u četiri godine samo 10 posto lokalnih jedinica
usvojilo nove zone sanitarne zaštite iako rok za njihovo donošenje ističe
2007. godine", zaključuje Nakić.
RGN
je i Hrvatskim vodama pedložio izradu studije o zaštiti zagrebačkog
vodonosnika. Nakić napominje i da prema Europskoj okvirnoj
direktivi o vodama sve podzemne vode u kojima je moguće eksploatirati više
od
Podzemne
vode su potencijalni izvor vode koja se eventualno mogu koristiti u flaširanju
vode. U Hrvatskoj od ukupne količine vode, podzemne vode čine oko 12
%, ali i ova količina je znatno iznad svjetskog prosjeka. Danas je
podzemna voda u Hrvatskoj znatno bolje kakvoće od podzemnih voda u visoko
razvijenim zemljama. Zadovoljavajuća kakvoća podzemne vode rezultat
je u prvom redu u ograničenom razvitku naše zemlje, slabe naseljenosti,
a samo djelomično u racionalnom upravljanju vodnim resursima.(Izvor: http://www.zdravlje.hr/clanak.php?id=m68)
Podobni
imaju drugo mišljenje :
Iz
Večernjeg lista od 20.03.2004. saznajemo:
Najkvalitetniju
vodu ima grad Zagreb i bez biološkog pročišćavanja i uz podatak
da vodu Zagreba zagađuje 837 tvrki i 195 šljunčara
i deponija (bez županije u kojoj je situacija lošija) - od 633
uzorka uzeta prošle godine, svi su i kemijski i mikrobiološki ispravni.
Najlošiju vodu piju u Brodsko-posavskoj županiji jer je 35,8 posto uzoraka
neispravno kemijski, a 13,6 posto mikrobiološki.
Imamo
goleme potencijale vode i najsigurnije ju je piti iz javne opskrbe. Kakvu
ćemo vodu piti u budućnosti, ovisi o nama - rekao je kemijski inženjer
Edo Lovrić iz HZJZ-a.
Stručnjaci su
upozorili građane da ne nasjedaju na trikove prodavača koji, uz
tvrdnje da tvrda voda nije zdrava, prodaju skupe uređaje za omekšavanje.
Dr. Dadić je kazao da je to obična fama jer je tvrda voda iz
vodovoda, zbog obilja magnezijevih i kalcijevih soli, zdrava za ljude, ali
nije dobra za perilice. (Autori:
Dr.sc. Slavko Šobot, Dr.sc. Željko Dadić,Edo Lovrić, dipl.ing.)
Isti
ti autori obaviještavaju Upravu vodnog gospodarstva da su rijeke oko
Zagreba zagađene (www.duv.hr
Umjesto
zaključka
Umjesto
zaključka o moralnoj krizi društva, kao glavnom uzroku naprijed
navedenih problema, dajem natpis bivšeg pomoćnika direktora Hrvatskih šuma
Tomislava Starčevića (Šumarski list 11 - 12/2004) u kome taj
istaknuti šumarski stručnjak, koji je uvijek živio uspravno kao
što uspravno umiru hrvatske šume, navodi:
"Kao
što je za osvajače Divljeg zapada samo mrtav Indijanac bio dobar, tako
ispada da je kod nas samu šutljiv i poslušan Hrvat, dobar Hrvat. Slušajući
i ne protusloveći, poštujući samovoljne i bahate da nas zastupaju,
poučavaju, da misle umjesto nas i odlučuju, mi zapravo svjesno
sudjelujemo u u proizvodnji opće zbrke i nereda. Odgovor na pitanje gdje
su u tome mlade generacije, nažalost leži u njihovom odgajanju u duhu
kontrole i političke podobnosti. Naši političari okružuju se
isključivo istomišljenicima ili ulizicama, jer više vole kontrolirati
procese nego ih mijenjati. Zato u našem mentalnom sklopu strah ne proizvodi
zadatak za otpor i borbu, već to mahom bude povlačenje, skrivanje,
šutnja ili bijeg. Po ovome ispada da je grijeh znati i biti moralno jak.
Definitivno smo srušili sustav i kriterije za priznavanje stručnih i
posebno moralnih autoriteta."
Interesantna
je izjava za medije dobitnika nagrade za životno djelo akademika Vlatka
Silobrčića : "Riječ znanstvenika u Hrvatskoj niti se
čuje niti uzima u obzir. Oni koji upotrebljavaju svoj mozak i imaju
profesionalnu etiku, marginalizirani su. Sadašnja vlast kritična gledišta
ignorira i marginalizira i pokazuje poznatu aroganciju moći. Utjecaj
politike na znanost je presudan i s takvim ponašanjem teško ćemo u
Europu. Ne može se izbjeći zaključak da je zbog tih razloga stanje
k a t a s t r o f a l n o."
Izradu
studija, analiza i istraživačkih programa (papirologija), kako je za
medije izjavio istaknuti hrvatski i europski znanstvenik Velimir Srića,
radili su p o d o b n i (DRUGA LIGA), a ne sposobni ljudi iz PRVE LIGE.
Takvi iz DRUGE LIGE i do sada su radili studije, projekte, prostorne planove i
strategije po diktatu Vlasti, uz pretvorbu ugroženog u zdravi okoliš. Njima
su namjenjene desetine milijardi kuna iz državnog proračuna, te donacija
i kredita Svjetske banke i Europske banke za obnovu i razvoj.
Sličan
je bio i stav Sindikata znanosti u nekrologu povodom smrti prof.dr. Mate
Gazareka, bivšeg dekana Geotehničkog fakulteta u Varaždinu, koji me je
javno podržavao u slučaju "Plomin", i koji je zbog iznošenja
istine izbačen sa posla. U njemu između ostalog navode : "Slučaj
Gazarek proizveo je strah, nezamjeranje i nesigurnost većine stručnjaka
i znanstvenika."
Atmosfera
vezana za okoliš i politiku prema okolišu, neodoljivo me podsjeća na M.
Krležu i njegov opis Balkanske krčme, u kojoj su pogašena sva svijetla
pa udara tko koga stigne. Tu atmosferu je izvrsno opisao novinar Zdravko Zima.
Moj omiljeni kolumnist Zdravko Zima piše, između ostalog, u Novom
listu od 29. lipnja 2003.:
"Ona
metafora o balkanskoj krčmi, u kojoj se iznenada gase lampe da bi počela
sveopća makljaža, označava trajno stanje koje će po svemu sudeći
kusati i naši daleki potomci. Slutnju krčme, dubokim korijenima vezanu
za Balkan, dijaboličnom čini upravo gašenje lampe. Ne gasi se
svijetlo zbog romantike ili možebitne štednje, nego zato što je to europska
rupa u kojoj vladaju zakoni podzemlja, podržavani strahom i konformizmom, i u
kojoj glas bagre biva neusporedivo moćniji od svih drugih. Hrvatska je
opet u septičkoj jami politike. Njom, zabijenoj u
mrak zaboravljene poslijeratne provincije, vlada bezakonje i
strah."
Kliknite ovdje za skidanje Word dokumenta