Utjecaj
propadanja šuma Gorskog kotara na okoliš
SAŽETAK
Već osamdesetih godina utvrđeno
je mrežom međunarodnih mjernih stanica (EMEP), te avionskim i
satelitskim snimcima, da je šumski ekosustav Gorskog
kotara preopterećen štetnim tvarima, da je došlo do poremećaja
ekološke ravnoteže i da taj ekosustav puca po svim šavovima. U zadnjih
pedeset godina izgubljene su dvije trećine drvne mase goranskih šuma..
Vrijeme je potvrdilo zaključke i prognoze istraživanja, koje sam vodio s
stručnjacima Šumarskog instituta Jastrebarsko - Zagreb (K. Kauzlarić,
N. Komlenović, J. Martinović, 1989), da
se ne može zaustaviti uzlazni trend propadanja goranskih šuma, da će
propadanjem šuma doći do nestanka izvorišta i smanjenja izdašnosti
izvorišta pitkih voda i protoka vodotoka Gorskog kotara (N. Ožanić,
J. Rubinić, 1997), do smanjenja šumske
prostirke koja kao osebujan filtar sprečava zagađenje podzemnih voda
od kiselih kiša i do pojave kancerogenih oboljenja probavnog trakta osoba
koje piju vodu zagađenu nitratima i teškim metalima.
Osim kiselih kiša, koje su prva i
najvažnija karika u lancu propadanja šuma, na propadanje šuma utječu i
drugi faktori od kojih treba izdvojiti: pogoršanje mikroklimatskih uvjeta u
šumama kao posljedice globalnog zatopljenja, nepročišćavanje
otpadnih voda industrije i kanalizacije i razrijeđenost šuma zbog
infrastrukturnih koridora.
Među najvažnije uzroke
propadanja šuma ubrajam i i g n o r i r a n j e
ovog važnog ekološkog, gospodarskog i zdravstvenog problema od strane
centara političke moći.
Po mojoj prognozi propadanje šuma
Gorskog kotara, smanjenje izdašnosti i nestanak izvorišta nekada pitkih
voda, zagađenje podzemnih i površinskih voda štetnim tvarima i
kancerogena oboljenja korisnika zagađene vode, nastaviti će se u z l
a z n i m trendom.
Uzroci
propadanja šuma
Krajem
sedamdesetih i početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća u većini
zapadnih zemalja uočena su vrlo proširena oštećenja šumskog drveća.
Istraživanja su pokazala da je glavni uzrok tog oštećenja zagađenje
zraka koje ne poznaje državne granice. To je bio jedan od razloga donošenja
Konvencije o prekograničnom zagađenju zraka na velikim udaljenostima
1979 godine.
Uvažavanje
međunarodnog prava zaštite okoliša i svjetske prakse podrazumjeva
poštivanje ove konvencije. Svrha je Konvencije da se onemogući rasterećenje
svog područja od štetnih tvari putem visokih dimnjaka i prebacivanje tih
štetnih tvari na teritorij susjednih država, odnosno da se onemoguće
"balkanske" metode bacanja smeća u tuđe dvorište.
Podizanjem visokih dimnjaka (250 - 34o m) u Riječkom području i
Plominu, Hrvatska transportira plinove iz termoelektrana na teritorij
susjednih država i marginalizira na taj način međunarodne dogovore.
Takva politika v i s o k i h d i m
n j a k a ne vodi nas u Europu, već nas vraća na Balkan. Bez obzira
na moje protivljenje, u Prostornom planu Primorsko-goranske županije (2000)
prihvaćena je takva politika. Tako u tom planu, između ostalog,
stoji:"Smanjenje emisija štetnih tvari je p r e s k u p o pa je stoga
potrebno koristiti prirodne uvjete rasprostiranja izgradnjom dovoljno visokih
dimnjaka kao zaštitnu mjeru od zagađenja prizemnih slojeva
atmosfere". Prema proračunima EKONERG-a i mojim proračunima,
Hrvatska deseterostruko manje transportira N i S na teritorij susjednih država
u odnosu na količine koje prima prekograničnim donosom tih štetnih
tvari na naše područje.
Putem
EMEP-a, mojih proračuna i proračuna EKONERGA, utvrđeno je da je
oko 96 % taloženja N i S u šumskom ekosustavu Gorskog kotara rezultat
prekograničnog donosa N i S na područje Gorskog kotara. Budući
da Hrvatske ne poštuje tu konvenciju, nema ni prava da od drugih država traži
smanjenje prekograničnog transporta štetnih tvari na naše područje.
Nepoštivanje preuzetih obveza vraća nam se kao bumerang i ograničavajući
je faktor ulaska Hrvatske u EU.
Emisije
N i S u Europi i glavni pravci ciklonske aktivnosti prema Gorskom kotaru,
prikazane su u slijedećim prilozima:
Poznato
je da se za vrijeme ciklonske aktivnosti vlažne zračne mase kreću
od zapada prema istoku i u svom kretanju "pokupe" emitirane štetne polutante
iz visokih dimnjaka zapadnih zemalja i Istarsko-riječkog područja,
koji se nakon transformacije u nitrate i sulfate u dodiru s oborinskom
frontom sjevernog Jadrana deponiraju u šumama i šumskom tlu Gorskog kotara
kao kisele kiše. One ispiru iz tla hranjive tvari, što uz promijenjenu
biologiju tla (manja produkcija humusa) dovodi do propadanja šuma i zagađivanja
podzemnih akumulacija pitkih voda.
Moju
prognozu iz osamdesetih i devedesetih godina, po kojoj će
Primorsko-goranska županija, a posebno Gorski kotar, izbiti na p r v o mjesto
po stopi smrtnosti od kancerogenih oboljenja (rak) i da će se smrtnost od
raka nastaviti uzlaznim trendom, potvrdilo je vrijeme.
Prognoza
je zasnovana na emisijama N i S, pravcima kretanja atlantske, đenovske
i sredozemne ciklone i drugim parametrima koji ulaze u proračun utjecaja
prekograničnog donosa N i S na područje Gorskog kotara. Rezultati
mjerenja taloženja N i S u Gorskom kotaru od strane Državnog hidrometeorološkog
zavoda pokazala su točnost mojih proračuna. Depozicije
N i S prekoračuju i do 30 puta granične vrijednosti prema
kriterijima WHO, Ekonomske komisije UN i Savjeta ministara nordijskih zemalja.
Te vrijednosti su 2,5 puta veće u Primorsko-goranskoj županiji u odnosu
na hrvatski prosjek, a u Gorskom kotaru su iznad županijskog prosjeka. Gorski
kotar je zapravo deponij za prihvat otpadnih produkata industrije zapadnih
zemalja i Istarsko-riječkog područja. To je također i
regionalni problem. Dimnjakom visine 34o m rasterećeno je područje Labinštine,
ali je istovremeno opterećeno područje od zapadne obale Istre preko
susjednih otoka do Hrvatskog primorja i Gorskog kotara.
Shematski
prikaz djelovanja kiselih kiša na okoliš i čovjeka i utjecaj polutanata
i kiselih kiša na vegetaciju dat je u referatu na znanstvenom skupu u Pazinu
(K. Kauzlarić, 1986) i prikazan je na slijedećim
prilozima.
Direktni
utjecaj polutanata (suho taloženje) dolazi do
izražaja u područjima koja se nalaze relativno blizu zagađivača
(nekoliko desetaka kilometara), dok indirektni utjecaj (mokro taloženje)
dolazi do izražaja na udaljenim područjima, izvan županija i državnih
granica.
Manja
produkcija humusa proizlazi iz činjenice, da su mikroorganizmi u tlu
prilagođeni kemijskoj sredini tla, pa se smanjuje broj tih organizama u
uvjetima sve kiselijeg tla.
Na
osnovi naprijed navedenih istraživanja (K. Kauzlarić
i dr.,1989) autori su došli do zaključka da
se može u s p o r i t i propadanje šuma Gorskog kotara korištenjem zemnog
plina iz jadranskog podmorja kod Pule i njegovo korištenje kao zamjena za
visokosumporna goriva (ugljen, mazut, srednje i
ekstra lako lož ulje).
Ove
mjere zaštite šumskog ekosustava Gorskog kotara prihvatila je bez primjedbe
Skupština Zajednice općina Rijeka (1989) i Izvršno vijeće Sabora
SR Hrvatske (199o). Time bi se prepolovile emisije štetnih tvari u
Istarsko-riječkom području i smanjio pritisak na šumski ekosustav
Gorskog kotara. Promjenom na političkoj sceni Hrvatske odustalo se od tih
mjera, tako da se zemni plin kao nacionalna vrijednost i najpovoljniji ekološki
i ekonomski energent, zadnjih godina koristio za potrebe održivog razvoja
susjedne Italije, dok je 27 godina ležao kao mrtvi kapital u podmorju
sjevernog Jadrana.
Propadanje
šuma veže se i uz druge faktore, kojima se ugrožava stabilnost šumskih
ekosustava:
-
zagađenje tla, izvorišta i vodotoka od
nepročišćenih otpadnih voda i divljih deponija,
-
velike vremenske nepogode koje uzrokuju vjetrolome
i vjetroizvale,
-
neracionalne šumsko-uzgojne mjere,
-
primjena teške mehanizacije, koja sabija
tlo i sprečava propusnost tla, kao i štete kod primjene mehanizacije,
-
starost i smanjena fiziološka aktivnost
stabala i
-
zajedničko djelovanje više nepovoljnih
faktora.
Posljedice
propadanja šuma
Utjecaj
na kakvoću voda za piće: Smanjenje
drvne mase za zadnjih 50 godina od 800 m3/ha (Ivan Pleše-Lukeža,
1993) na ispod 300 m3/ha, što znači gubitak dvije trećine
drvne mase, dovelo je do oštećenja humusnog pokrova, koji sve manje sprečava
prodiranje kiselih kiša i nepročišćenih otpadnih voda industrije i
kanalizacije u podzemne akumulacije voda. Udio nitrata u kiselim kišama se
povećava iz godine u godinu i sada prelazi 5o %. Poznato je da se nitrati
u probavnom traktu pretvaraju u nitrite i nitrozamin,
koji su kancerogeni. Nepovoljna okolnost za kakvoću površinskih i
podzemnih voda je nepročišćavanje
otpadnih voda. Tako se iz industrije PG županije ne pročišćava
preko 99 % otpadnih voda. Nije teško zaključiti da nitrati, teški
metali, fenoli i fosfor dolaze u tlo, izvorišta, vodotoke i druge vodne
resurse. Prema Izvještaju Zavoda za javno zdravstvo PG županije za 2001.
godinu, oko 9o % vodnih resursa županije ima zagađenu vodu. Sadržaj
nitrata, teških metala, fenola i fosfora kod 13 glavnih vodnih resursa, od
čega 6 jezera, 2 izvora i 2 vodotoka, odgovarao je vodama II i III vrste.
Prema Uredbi o klasifikaciji voda (NN br. 77/98)
to su vode koje se bez odgovarajućeg pročišćavanja (ne
postoji) ne mogu koristiti za piće.
Po
ocjeni Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) i američkog Nacionalnog
instituta za rak (NCI) 60 do 8o % svih oboljenja od raka prouzrokovano je štetnim
polutantima iz zraka koji udišemo, hranom koju
jedemo i vodom koju pijemo. NCI je izrazio zabrinutost da bi povećanje
karcinogena u vodi i naša nemogućnost da ih uklonimo uređajima za
pročišćavanje, moglo rezultirati ozbiljnom izlaganju opće
populacije.
Slične
rezultate dala su istraživanja Škole narodnog zdravlja "Andrija Štampar",
navodeći 70 % svih oboljenja od raka kao posljedice zagađenog okoliša.
O
štetnosti nitrata i teških metala u vodi namjenjenoj
za piće, postoje i drugi dokumenti, od kojih posebno izdvajam:
-
medicinske leksikone,
-
istraživanja nekoliko fakulteta i instituta
(T. Filipan, N. Ružinski,
B. Prpić, 1996) i
-
istraživanja u Italiji u 14 okruga Pesara,
kojima je utvrđeno da postoji značajna korelacija ozmeđu
sadržaja metala u vodi i smrtnosti od raka jednjaka, želuca, crijeva, jetre
i gušterače.
O
stanju i trendu novotvorina (raka) u Primorsko-goranskoj županiji svjedoče
naprijed navedeni prilozi Odjela socijalne medicine Zavoda za javno zdravstvo
PG županije. Ispod prvog priloga Odjel socijalne medicine Zavoda navodi:
"Dok
kod stanovnika zemalja EU razina smrtnosti od raka stalno o p a d a, kod
stanovnika Primorsko-goranske županije (PGŽ) i cijele Hrvatske stalno r a s
t e, pri čemu je smrtnost od raka u PGŽ v i š a od republičke s
tendencijom daljnje divergencije.
Obrat
trenda kod smrtnosti od raka u zemljama EU, dokazuje da postoji mogućnost
p r e v e n c i j e i promocije zdravlja, kao najučinkovitije strategije
zbrinjavanja ovog javnozdravstvenog problema".
Ovaj
pregled trenda raka (donji prilog) prikazan plavim stupcima pokazuje da se
smrtnost od raka povećava iz godine u godinu, što potvrđuju
moje prognoze i vizije.
Stanje
je zaista a l a r m a n t n o.
Iz
prednjeg nije teško zaključiti da se po trendu propadanja šuma,
zagađenja voda i karcinoma, sve više vraćamo na Balkan i sve više
udaljavamo od EU.
Analogno
tome izjave naših vodećih političara u medijima o komparativnoj
prednosti Hrvatske po tim pitanjima kod prijema u EU u odnosu na ostale
tranzicijske zemlje, nemaju osnove i služe samo za potrebe predizborne
kampanje.
Utjecaj
na smanjenje količina oblovine za potrebe pilanskih
kapaciteta: Propadanjem šuma
Gorskog kotara smanjuje se i količina oblovine
za potrebe pilanskih kapaciteta. Iz dokumentacije
bivše ZO Rijeka, količine oblovine smanjile
su se za 12 godina (VII/1987) od 47o.ooo m3/god.
na 200.000 m3/god. U hrvatskoj se pilanska
prerada u periodu 1989-1999 smanjila od
Ekonomski
aspekt propadanja goranskih šuma: Istraživanja
njemačkih eksperata (UBA Berichte) pokazala
su da su troškovi smanjenja emisija dušičnih i sumpornih plinova do
graničnih vrijednosti ispod kojih nema štetnog utjecaja na šumski
ekosustav, 6,9 puta manji od direktnih gubitaka šumskog gospodarstva koji
nastaju nepoduzimanjem ovih mjera. Ako uzmemo u obzir i općekorisne
funkcije šuma (ekološka, zdravstvena, hidrološka, turistička,
estetska, rekreacijska, protiverozijska,
klimatska, protivimisijska i filtrirajuća)
ukupni gubici se utrostručuju.
Prema
Analizi propadanja šuma sa obračunom nastalih šteta i uvećanih troškova
u Upravi šuma Delnice (D. Moćan, 1992), zbog propadanja šuma gubi se
godišnje oko
Viđenje
najzagađenih djelova
šuma gorskog kotara (najviša područja) očima jednog umjetnika, sa
stanjem i prognozom, prikazano je na slijedećem prilogu:
Zaključak
Prekogranični
utjecaj: Uzimajući u obzir
rezultate mjerenja taloženja N i S na mjernim stanicama koje rade za Program
EMEP (Zavižan i Mašun) i nizinskim mjernim
stanicama Rijeka i Ogulin (DHMZ), moj proračun prekograničnog
transporta N i S na područje Gorskog kotara, pozitivno ocjenjen
od zagrebačkog EKONERG-a, i proračune EKONERG-a, dolazi se do zaključka
da stabilnost šumskog ekosustava Gorskog kotara ovisi uglavnom o
prekograničnom donosu N i S na ovo područje, budući da u opterećenju
ovog ekosustava s dušikom i sumporom, prekogranični
utjecaj učestvuje s 96 %
Uzimajući
u obzir trend emisija dušičnih i sumpornih oksida prema scenariju
CD, dolazimo do alarmantne vizije i prognoze u pogledu propadanja šuma,
zagađenja voda i kancerogenih oboljenja (Prilog).
Uz
taj nepovoljan trend treba napomenuti da je utvrđeno uzajamno
djelovanje dušičnih i sumpornih oksida (sinergizam)
na okoliš i čovjeka, što još više komplicira problem.
Problem
nereverzibilnosti procesa propadanja
šuma: Uvažavajući
suvremeni, znanstveni i multidisciplinarni pristup problemima propadanja šuma
i pratećih posljedica (vode, oboljenja) dao sam prvi prognozu priopadanja
šuma Gorskog kotara u Šumarskom listu. Prognoza je objavljena u izvornom
znanstvenom članku "Utjecaj štetnih polutanata
na propadanje šuma u Gorskom kotaru" (Šumarski list CXII /1988/ 231).
Prognozu
je potvrdilo vrijeme.
U
članku prognoziram uzlazni (eksponencijalni) trend propadanja goranskih
šuma.. U članku na str. 241 stoji:
"Važno
je napomenuti da proces propadanja šuma nije reverzibilan. Reverzibilnih
pojava u prirodi nema. Sve i kad bi se emisije štetnih tvari i analogno tome
opterećenje šumskog ekosustava štetnim tvarina
smanjile ispod dozvoljenih granica, propadanje šuma još bi se nastavilo neko
vrijeme, jer jednom narušenu dinamičku ravnotežu nemoguće je
odjednom povratiti u prijašnje stanje"
U
sudskom vještačenju o ozrocima propadanja šumskog
ekosustava Gorskog kotara (K. Kauzlarić,
1994), koje su prihvatili nadležni sudovi PG županije, između ostalih
navodim:
"Nekontroliranim
razvojem, umjesto održivog, moguće je produktivno šumsko tlo pretvoriti
u neproduktivno (karbonate u sulfate) i mobilizirati metale i toksički
aluminij. Vraćanje hranjivih komponenata tla (Ca,
K, Mg) u humusno-akumulativni horizont tla i neutralizaciju mobiliziranog
aluminija i teških metala, samo je teoretski moguće sprovesti,
jer bi to bilo ekonomski neprihvatljivo.
Mikro
i makro organizmi u tlu, potrebni za produkciju humusa, ugibaju u uvjetima
uzlaznog trenda zakiseljavanja tla, jer se kao ni
stabla ne mogu prilagoditi novim - nepovoljnim uvjetima okoliša.
Nove
vrste šumskog drveća, otpornije na kiselija tla, neće se moći
prilagoditi tlu koje se sve više zakiseljava.
Revitalizacija
zakiseljenih šumskih tala uvjetovana je prestankom padanja kisele kiše, što
je nerealno i spada u sferu znanstvene fantastike.
I
u uvjetima nestanka kiselih kiša bio bi potreban period od 60-80 godina za
revitalizaciju degradiranih šumskih tala (UBA Berichte
4/1986)."
To
je DRUGI RAZLOG mog pesimističkog gledanja na budućnost goranskih šuma.
Politička
ocjena propadanja šuma Gorskog kotara:
Politički projekti "Rijeka, zdrav grad", "Zdrava županija"
i "Gorski kotar, raj na zemlji, nacionalni park Europe i centar zdrave
hrane i ekološke poljoprivrede", isključuju mogućnost
propadanja šuma, zagađenja voda i kancerogena oboljenja.
Vlastodršci
su se pobrinuli da znanstveno-stručna istina o šumskom ekosustavu
Gorskog kotara ne dođe na razmatranje u Skupštinu Primorsko-goranske županije,
Vladu i Sabor RH.
Zbog
mojih bezuspješnih dugogodišnjih nastojanja da se barem zaustavi propadanje
šuma Gorskog kotara, goranski pjesnik D. M. mi je posvetio pjesmu, u kojoj je
gorski javor s i m b o l
moje borbe za zavičaj.
D.
Majnarić
GORSKI
JAVO
Kazimiru Kauzlariću
Posadih pod prozor
Javor
S Risnjaka
Premalen
Sunce
je odozgo
Veliki
sjekač
Odozdo
izdaje
Kamen
Od
svibnja gledam
Kako
se drži viteški
Sunce
ga obori danju
A
noću se podiže
Junački
Bori
se javor opkoljen mučki
Ljetnom
jarom
Bori
se muški
Vučki
i hajdučki
S
kiselom kišom
Nad
Gorskim kotarom
Samo da odljeti
Nebo
zasivi
Pljusne
kiša
Taj
će sažgan da oživi
I
u nebo da juriša
Usahne jesen
Zima
skopni
Sve
zarumeni
Daleko
goransko proljeće otopli
Zeleno
u njemu
Zeleno
u meni
Javor
sam
posadio
na travnjaku
ispred
rodne
kuće
u
Gorskom
kotaru,
odakle
sam
kao
i
mnogi
Gorani
otišao
za
svojom
zvijezdom.
To
je bila veza sa zavičajem. Borio
se gorski javor sa
suncem, snijegom i
kiselim kišama. Borio
se i izgorio. Uzalud.
Događa mi se u snu, vidim
kako se vraćam zavičaju
a javor porastao, šiknuo
u nebesa. Možda i
nije san? Možda i
nije uzalud?
Pjesmu
posvećujem mom prijatelju,
beskompromisnom borcu za
moj i njegov
zavičaj, koji se
bezuspješno bori
da se zaustavi ili
barem uspori propadanje
šuma Gorskog kotara
i koji je
u riječkom Novom listu
., između ostalog,
naveo:
"Želim
živjeti u
s p r a v n o kao
što uspravno umiru
šume mog zavičaja".
Kliknite ovdje za skidanje Word dokumenta