Obmanjivanje javnosti o stanju voda za piće s posebnim osvrtom na Primorsko-goransku županiju

 

Referat za skup  "VODA – HRVATSKO BLAGO"  (Rijeka, 2006)

 

 

Prema čl. 17 Zakona o zaštiti okoliša (NN 82/1994/ građani imaju pravo na pravodobno obavješćivanje o zagađivanju okoliša i poduzetim mjerama, dok su tijela državne uprave i pravne osobe (Hrvatske vode, Uprava vodnog gospodarstva, županijski zavodi za javno zdravstvo i dr.), koje obavljaju poslove u vezi sa zaštitom okoliša (čl. 49), a raspolažu podacima o stanju okoliša, bili dužni osigurati javnost tih podataka. To nije urađeno. Zbog nepravodobnog obavješćivanja o katastrofalnom stanju vode za piće (vidi tabele), većina je građana pila zagađenu vodu i na taj si način  ugrožavala zdravlje. To se kontinuirano i do danas radi.

Odgovorne osobe iz čl. 49. citiranog zakona, nisu o tome obavještavala sredstva javnog priopćavanja. . To je protuzakoniti postupak . Također je protuzakonito netočno informiranje javnosti o kvaliteti voda za piće, a u smislu čl. 5. zakona vezanog za pristup informacijama (NN 172/03).

Prema Zakonu o financiranju vodnog gospodarstva (NN 107/1995) ,iz vodnih naknada i doprinosa građana  financira se praćenje i utvrdjivanje kakvoće voda i poduzimanje mjera za njihovu zaštitu (čl. 3, točka 4.2.) dok su nadzor nad provedbom ove mjere trebali obavljati vodopravni inspektori. Vodopravni inspektori, kako sam saznao iz razgovora s njima u uredu u Rijeci, nisu ni vidjeli Izvještaj Zavoda za javno zdravstvo PG županije (Odjel za kontrolu voda za piće i voda u prirodi) o ispitivanju kakvoća podzemnih i površinskih voda na području primorskih i goranskih slivova u 2001. godini.  Takvi se izvještaji i dalje gomilaju u prostorijama Hrvatskih voda i Upravi vodnog gospodarstva i nisu dostupni onima koji financiraju ta ispitivanja. Ja sam pukim slučajem došao do tih izvještaja od direktora Hrvatskih voda, VGO Rijeka Josipa Horvata, zahvaljujući poznanstvu s njim. Brzo poslije toga isti. je smijenjen. Također se ti izvještaji gomilaju u zavodima koji ih izrađuju.  Prema informacijama dobijenim od  vodopravnih inspektora sa sjedištem u Rijeci,  Odjel za kontrolu voda  njima šalje sasvim druge izvještaje, prilagođene željama Vlasti, kako bi odgovorne osobe izbjegle ono što se desilo njihovoj kolegici iz Pule (izbacivanje sa posla). Tako se uklapaju u političke projekte "Rijeka-zdrav grad",  "Zdrava županija" i "Gorski kotar-centar ekološke poljoprivrede i zdrave hrane"

Zbog dezinformacije vodopravnih inspektora , njihov je Ured u Rijeci pretvoren u spavaonicu.

Posljedica toga je :

-         što se od ukupne količine upotrebljenih i ispuštenih voda industrije pročišćava samo 5,9 %, a kod HEP-a svega 0,26 %                                                                                                                

-         što se iz industrije PG županije pročišćava samo 0,8 % otpadnih voda,

-         što se kiselost tla zbog kiselih kiša povećava uzlaznim trendom,

-         što se javnost ne obavještava o zagađenosti okoliša, već se u tom pogledu obmanjuje,

-         što se ne poduzimaju mjere za sanaciju stanja,

-         što vode kao opće dobro nemaju osobitu zaštitu Republike (nemaju nikakvu) u smislu odredbi Zakona o vodama (1995),

-         što se ne zaustavlja trend pogoršanja kakvoća voda PG županije saniranjem ili uklanjanjem izvora zagađenja uz izgradnju sustava za odvodnju i pročišćavanje otpadnih voda, kako je to utvrđeno čl. 125. i 127. Prostornog plana PG županije (2000.),

-         što se rade projekti "Punionice vode za piće", "Zdrava hrana" i "Ekološka poljoprivreda" bez certifikata osposobljene i neovisne institucije, kojim bi se utvrdila nezagađenost voda i tla tog područja /kisele kiše, otpadne vode i dr.), i

-         što vodopravna inspekcija ne vrši nadzor u smislu odredbi Zakona o vodama , niti pokreće postupak protiv odgovornih osoba za teška kaznena djela protiv okoliša.

Zbog ovakve protuzakonite, antiekološke i  antiokolišne politike, reagirao sam na web stranicama  Croinfo-a (www.croinfo.com), od kojih izdvajam slijedeća reagiranja :

1. Reagiranje na političke ocjene stanja okoliša i ignoriranje rezultata znanstveno-stručnih mjerenja i istraživanja okoliša
2. nastavak priče o Hrvatskom ekološko-okolišnom kupleraju)
3. //www.glas-koncila.hr/rubrike_prigovor_znanosti.html?news_ID=3447 (Vode su sve zagađenije)
4. Politička kakvoća vode: Priopćenje za javnost

Iako sam ova moja reagiranja dostavio medijima, nijedan medij ih nije objavio u zadnje 2,5 god., izuzev Glasa koncila. To se događalo u periodu kada je predsjednik saborskog odbora za zaštitu okoliša bio Slavko Linić.

Tada su centri političke moći i njihovi mediji uspjeli   "uvjeriti" javnost Prmorsko-goranske županije  , da ekosustav Gorskog kotara propada jedino zbog štetnog utjecaja nekadašnje Koksare Bakar i da  će se likvidacijom koksare svi problemi riješiti. U tom smislu je , uz honorar od 50.000 DEM, nađena  ekipa "stručnjaka" koji su to potvrdili u posebnoj studiji. Ona će, kako sam izjavio na tadašnjem saborskom odboru pod predsjedanjem dr. Gorana Granića, prije ili kasnije nači svoje pravo mjesto – a to je Deponij riječkog smeća.

Zbog toga sam sa iznenađenjem i zadovoljstvom pročitao članak: Mesić: "U Hrvatskoj mediji nisu slobodni i ugrožavaju demokraciju" , objavljen 29.12.2005. u riječkom Novom listu.

Na održanoj raspravi "Sloboda medija danas", sudionici rasprave istakli su negativne tendencije koje dovode u pitanje dosegnute medijske slobode zbog zabrinjavajućeg utjecaja politike.

Podrobnom analizom stanja u medijima u posljednjih petnaestak godina, potvrdivši tezu o njihovoj ponovnoj ugroženosti, raspravu o medjima zaokružio je predsjednik Republike Stjepan Mesić, inače član Centra za demokraciju i pravo Miko Tripalo.                                                                                      – Građanin mora biti informiran da bi mogao donositi suvisle odluke, upozorio je Mesić, napomenuvši da su mediji stoga preduvjet za funkcioniranje demokracije. »U Hrvatskoj smo osigurali demokratske institucije i slobodne višestranačke izbore, istaknuo je, ali nismo osigurali slobodne medije koji daju pravodobne, potpune i objektivne informacije".  Toga, čast iznimkama, nije bilo«, tvrdi Mesić.

Mesić je upozorio da je i politika spremna tolerirati ili poticati površne, zaglupljujuće medije kroz koje se, kada to ona procijeni oportunim, mogu lansirati jedva prikrivene političke poruke. Politika je u isto vrijeme, dodao je, sprema povesti i rat protiv medija koji se usude napraviti izlet u opasno područje istine.

Dosta je ljudi u Hrvatskoj koji se boje iznijeti istinu.

Slika svijeta, koju našim građanima serviraju mediji, uz časne iznimke, ne odgovara stvarnom stanju stvari, završio je Mesić

Uspoređujući moje stavove iz naprijed navedenih reagiranja (web stranice) sa stavovima na ovoj raspravi, može se zaključiti da su identični sa stavovima predsjednika Mesića i ostalih učesnika rasprave.

Da mediji ne daju javnosti objektivne i istinite informacije o kakvoći voda, potvrđuju  dokumenti, koji nisu uzeti u obzir i koji daju točne i argumentirane informacije. To su slijedeći dokumenti :

Izvještaj Uprave vodnog gospodarstva o kakvoći površinskih voda od 19.03.2005- (www.duv.hr)

Ocjena kakvoće voda je napravljenja prema obveznim skupnim pokazateljima za ocjenu opće ekološke funkcije voda, a to su fizikalno-kemijski pokazatelji, režim kisika, hranjive tvari, biološki i mikrobiološki pokazatelji.

Povećane vrijednosti ovih skupina pokazatelja ukazuju na promjenu kvalitete vode tj. na onečišćenje vodotoka uglavnom organskom tvari. Biološki pokazatelji čija se metodologija temelji na određivanju indikatorskih vrsta organizma, označavaju dugotrajniju sliku stanja vodotoka, odnosno, ukoliko je kroz duže razdoblje dolazilo do onečišćenja, to će se odraziti na životne zajednice u vodotoku.

Prema pojedinim skupnim pokazateljima kakvoća vode ne zadovoljava zahtijevanu vrstu vode na slijedećim mjernim postajama:

	Režim kisika		Hranjive tvari		Biološki pokazatelji		Mikrobiološki pokazatelji
	n1	n2	n1	n2	n1	n2	n1	n2
rijeka Sava	18	8	18	15	16	1	18	18
pritoke rijeke Save	76	39	76	55	44	17	76	67
Dalmacija	45	33	45	21	4	4	45	45
Primorsko-goransko slivno područje	32	10	32	10	19	7	32	17
Istarsko slivno područje	22	11	22	20	9	7	22	20
Drava – Dunav	49	40	49	47	50	6	49	40
UKUPNO:	242	141	242	168	142	42	242	207
	58%		69%		30%		86%

 

n1 - ukupan broj mjernih postaja na kojima je vršeno ispitivanje
n2 - broj mjernih postaja koje ne zadovoljavaju zahtjevanu kategorizaciju

Za širu ocjenu opće ekološke funkcije voda i utvrđivanja uvjeta korištenja voda za određene namjene koriste se slijedeće skupine pokazatelja: teški metali, organski spojevi i radioaktivnost. Teški metali su česti onečišćivači površinskih voda a opasni su za žive organizme zbog njihove perzistencije, visoke toksičnosti i sklonosti da se akumuliraju u ekosustavu. Najčešći izvori onečišćenja okoliša teškim metalima su industrija, promet, komunalni otpad i kemijska sredstva za zaštitu bilja. Fenoli, pak, su toksični spojevi koji u određenoj koncentraciji ubijaju sve stanice. Posebno opterećuju akvatičke biotope kao fenolne otpadne vode iz niza industrijskih postrojenja. Poliklorirani bifenili (PCB), lakohlapljivi klorirani ugljikovodici (LHKU), organoklorni pesticidi, DDT i lindan su spojevi visoke toksičnosti i potvrđenih teratogenih i kancerogenih svojstava. Najveće količine ovih tvari u okoliš dospijevaju u tij vodama se nalaze u niskim koncentracijama, ali zbog velike sposobnosti bioakumulacije, u živim organizmima se mogu naći i u nekoliko tisuća puta većim koncentracijama. Ispitivanja ovih specifičnih pokazatelja pokazuju slijedeće stanje:

 

	Teški metali		Min. ulja		Ukupni fenoli		PCB		LHKU		pest. org. kl.		DDT		Lindan
	n1	n2	n1	n2	n1	n2	n1	n2	n1	n2	n1	n2	n1	n2	n1	n2
rijeka Sava	3	3	18	13	3	1	0	0	0	0	0	0	0	0	0	0
pritoke Save	0	0	0	0	0	0	0	0	0	0	0	0	0	0	0	0
Dalmacija	23	23	23	0	23	10	23	0	23	0	23	0	23	16	0	0
Primorsko-goransko s.p.	30	19	27	0	29	8	15	0	0	0	0	0	14	0	14	0
Istarsko s.p.	22	22	21	2	22	5	21	0	0	0	0	0	21	5	21	0
Drava-Dunav	13	8	16	13	17	1	0	0	0	0	0	0	8	6	8	5
UKUPNO:	91	75	105	28	94	25	59	0	23	0	19	0	66	27	43	5
	82%		27%		27%		0%		0%		0%		41%		12%

n1 - ukupan broj mjernih postaja na kojima je vršeno ispitivanje

n2 - broj mjernih postaja koje ne zadovoljavaju zahtijevanu kategorizaciju

Iz ove tablice vidljivo je da teški metali u velikom postotku (82%) ne zadovoljavaju kriterije iz Uredbe o klasifikaciji voda (NN 78/98).

Sve u svemu stanje je katastrofalno.

Stanje je još gore zbog toga što mjerenja svih pokazatelja kakavoće voda u Primorsko-goranskoj županiji pokazuju lošije stanje od stanja u gornjim tablicama.

Ocjena kakvoće površinskih i podzemnih voda na području Hrvatskog primorja, Gorskog kotara i Like u 2001. godini, prema Izvještaju Zavoda za javno zdravstvo PG županije, nalazi se u slijedećoj tablici : 

 

Iz tablice slijedi da 90 % stanovnika Hrvatskog primorja, otoka, Gorskog kotara i dijela Like pije vodu koja ne zadovoljava uvjete za pitku vodu. 

 

STAVOVI ČELNIH OSOBA MINISTARSTVA NADLEŽNOG ZA OKOLIŠ

 

Na osnovi ovih rezultata ispitivanja kakvoća voda za piće dali su svoje izjave najodgovornije osobe za zaštitu voda u Hrvatskoj, koje navodim.

 

1. Ministar Božo Kovačević na Donatorskoj konferenciji održanoj u Zagrebu (2001) između ostalog izjavljuje pred stranima bankarima, prema natpisu u listu tog Ministarstva (Okoliš, 108/2001):

 "Glavni prioritet Hrvatske je pročišćavanje otpadnih voda. Ostale tranzicijske zemlje Europe, naprednije su u tom području od Hrvatske. Ako se taj problem ne riješi, Hrvatska će vrlo skoro biti suočena s ozbiljnim prijetnjama za rezerve pitke vode".

Ovu je izjavu Božo Kovačević dao samo stranim bankarima, koji su znali istinu o stanju voda, da bi dobio sredstva za njihovu zaštitu.. Nije o tome obavijestio medije, kako ne bi uznemirio javnost o stanju voda.

2. Dr. Viktor Simončić, konzultant tog ministarstva i koordinator Strategije zaštite okoliša Hrvatske izjavljuje (INA, 16/2001): " Hrvatska gotovo ne pročišćava otpadne vode i nema ni jednog kilograma krutog otpada koji pravilno odlaže. Rješavanje pitanja otpadnih voda, što je u svijetu davno riješeno, u nas se naprosto ne razumije. Naš sustav, po kojem bez pročišćavanja otpadnih voda pijemo čistu i pitku vodu , treba patentirati Europi".

 

STANJE EKOSUSTAVA PODUNAVLJA

Iz Projekta zaštite Podunavlja (DRP) slijedi da je zagađenje još uvjek ozbiljan problem ovoga područja. Količina štetnih tvari koje dospijevaju u Dunav iznimno su velike, te po navodima autora DRP-a, potječu uglavnom od umjetnog i stajskog gnojiva korištenog u poljoprivredi, te iz kanalizacijskih ispusta domaćinstava. Takvim su zagađivanjem ozbiljno ugroženi izvori pitke vode. Od štetnih tvari posebno su štetne one koje se sporo razgrađuju i koje imaju utjecaj na žive organizme. Teški metali poput bakra, željeza, magnezija, kobalta, cinka, kadmija, žive, nikla, olova itd. su toksični. Ove se tvari obično nagomilavaju u hranidbenom lancu i predstavljaju veliki rizik za ljude i vodene organizme.

Iz Zajedničkog istraživanja Podunavlja obavljenom u svibnju 2002. godine, pronađene su proučavanjem nutrijenata različite količine dušika i fosfora u organskom i anorganskom obliku duž toka Dunava. Na srednjem toku Dunava utvrđena je eutrofikacija, koja može uzrokovati zagađenje izvora pitke vode i dugoročno utjecati na smanjenje biološke raznovrsnosti.

Iz dokumenata Dunavskog foruma za životnu sredinu najvažniji uzrok ovih problema je visok unos nutrijenata (dušik i fosfor) i zagađenost štetnim tvarima koje smanjuju sadržaj kisika u vodi. Povećano ispuštanje nutrijenata uzrokovalo je intenzivnu eutrofikaciju i potencijalno visok nivo nitrata u vodi za piće.

 

Autori ocjenjuju da u unosu dušika i fosfora u Dunav sudjeluju:

-         poljoprivreda, prosječno 50%,

-         stanovništvo, oko 25%, te

-         industrija i atmosferom donešene štetne tvari, 25%.

Autori također navode da u emisijama organskih tvari koje troše kisik, najviše sudjeluje stanovništvo, poljoprivreda i industrija.

Iz tablice planiranja programa Strateškog akcijskog plana "Zaštita i održivo korištenje u slivu Dunava", izdvajam:

-         uvođenje čistih tehnologija i bolje upravljanje vodama, čime bi se smanjilo zagađenje od industrijskih otpadnih voda za 50% i u skladu s propisima Europske unije dostigla odgovarajuća kvaliteta vode do 2010. god.,

-         primjenom predpročišćavanja otpadnih voda i u skladu s propisima EU smanjiti do 2005. god. do 90% količine organskih i mineralnih tvari,

-         osigurati do 2005. god. efikasno pročišćavanje otpadnih voda farmi.,

-         osigurati obvezu plaćanja štete na ekosustavu od strane onog tko zagađuje i

-         riješiti na odgovarajući način odlaganje čvrstog otpada.

Ocjenu nerealnosti naprijed navedenog Strateškog akcijskog plana najbolje daje «Izvod iz Statističkog ljetopisa Republike Hrvatske za 2002.», iz kojeg izdvajam:

1. Od 588 milijuna m³ ispuštenih upotrebljenih voda iz industrije, pročišćava se samo 3,8%.

2. Od 125 milijuna m³ otpadnih voda kanalizacije, koje gravitiraju Crnomorskom slivu (Dunav, Drava, Mura, Sava, Kupa, Una, Lonja i Bosut), pročišćava se 37,6%

3. Emisije NOx porasle su od 65.000 t/god u 1995. god. na 77.000 t/god. u 2000. god., ili za 18,5%

4. Emisije NH 3 porasle su od 25.000. t/god. u 1995. god. na 30.000. t/god. u 2000. god. ili za 20%. Ove emisije imaju direktan utjecaj na zakiseljavanje tla i voda.

5. Direktno se godišnje izbacuje u atmosferu 265-550 tona štetnih tvari kao što su: olovo, kadmij, živa, arsen, krom, selen, bakar, nikl i cink.

Prednje navode potvrđuju i nadopunjuju istraživanja u sklopu Nacionalnog plana djelovanja na okoliš, koji je prihvatio Sabor (NN br. 46(2002), u kojima se navodi:

1. U Hrvatskoj se pročišćava vrlo mali dio otpadnih voda, tako da su u panonskom području Hrvatske rijeke najčešće u cijelom toku za jednu razinu kvalitete ispod željene, uglavnom zbog izravnog ispuštanja otpadnih voda iz domaćinstava i poljoprivrednih uzgojnih jedinica. Tijek rijeke Save nizvodno od Zagreba svrstan je čak u III. i IV. vrstu, pa analogno tome zadovoljava samo industrijske potrebe. Lijeve pritoke Save u pravilu imaju visoku biološku potrošnju kisika i visok i sadržaj dušika, fosfora i bakteriološkog zagađenja. U ulazu u Hrvatsku Drava i Mura raspoređene su u III. vrstu. Nizvodno te rijeke kao i Dunav pripadaju II. vrsti, a to su vode koje se u smislu Uredbe o klasifikaciji voda (NN br. 77(98) ne mogu bez odgovarajućeg pročišćavanja koristiti za piće. U primorsko-istarsko-dalmatinskom slijevu, donji vodotokovi znatno su zagađeni. Postoji stalna opasnost od zagađenja površinskih i podzemnih voda zbog kiselih kiša, a posebno u kraškim područjima, zbog propusnosti tih masiva, koji ne omogućavaju prirodno filtriranje zagađenih voda.

 

2. Veliki gradovi nemaju adekvatne uređaje za pročišćavanje otpadnih voda, jer se 81% otpadnih voda pročišćava mehanički (neefikasan način), 6% biološki, dok ne postoje danas u svijetu prihvaćeni i efikasni uredjaji za mehaničko, biološko i kemijsko pročišćavanje otpadnih voda.

U okviru Dunavske Konvencije na području Save, Drave, Kupe i Dunava, 1995. godine utvrđene su 22 crne točke, 18 zbog ispuštanja komunalnih otpadnih voda u velikim gradovima (Belišće, Belje, Čakovec, Karlovac, Koprivnica, Osijek, Sisak, Slavonski brod, Varaždin, Vrbovec, Vukovar, Zagreb) i 4 zbog ispuštanja otpadnih voda iz industrijskih postrojenja (željezara, kemijske i prehrambene industrije).

 

Autori ovih istraživanja u najvažnije probleme svrstavaju:

-         mali broj uređaja za pročišćavanje i slabo funkcioniranje izgrađenih uređaja za pročišćavanje otpadnih voda.otpadnih voda,

-         zagađenja izvorišta, podzemnih i površinskih voda.

                                                             -   

3. Analize uzoraka tla s 87 bioindikacijskih ploha pokazale su da su tla u nekim šumskim područjima (Gorski kotar, područje Zagreba i nizinske šume) na 222 lokaliteta znatno opterećena s teškim metalima (Fe, Mn, Zn, Cu, Cr, Ni, Pb i Cd).

4. Kiselost tala zbog kiselih kiša povećala se u zadnjih 25 godina u zapadnim djelovima Hrvatske preko 100 puta (Šumarski institut Jastrebarsko-Zagreb, dr. J. Martinović).

5. Stanje šuma, koje pokrivaju oko 37% kopnene površine Republike Hrvatske, pogoršava se zbog pojačanog pritiska štetnih plinova i kiselih kiša na taj ekosustav, pa time dolazi u pitanje zaštita bioraznolikosti. Najveću oštećenost pokazuju vrste drveća u brdsko-planinskim predjelima. Najoštećenije su gospodarski najvažnije vrste drveća, a to su obična jela i hrast lužnjak. Brijest je zapravo nestao iz naših šuma. Četinjače su oštećenije od listača.

Među kompleksnim uzrocima propadanja šuma najvažniji su zagađenost zraka, vode i tla (dušični i sumporni oksidi i teški metali) klimatske promjene, promjena prirodne kompozicije vrsta u korist komercijalnih i izgradnja retencija i akumulacija u ravničarskom dijelu zemlje.

6. U najčešće uzroke zagađenosti voda spadaju kemijski parametri nitrati i amonijak.

7. Na VI. Konferenciji stranaka konvencije o biološkoj raznolikosti (Haag, 2003.) konstantirano je da je ugrožavanje biološke raznolikosti poprimilo alarmantne razmjere, te je donijeta Deklaracija o zaustavljanju tog ugrožavanja do 2010. godine.

8. Prekogranična analiza (TDA) za sliv rijeke Dunava ( 1999. g .) ukazala je na sljedeće osnovne probleme koji utječu na kvalitetno korištenje vode:

-         veliko opterećenje hranjivim tvarima i eutrofikacija;

-         onečišćenje opasnim tvarima, uključujući naftu;

-         mikrobiološko onečišćenje;

-         onečišćenje tvarima koje izazivaju heterotrofni rast i osiromašenje kisikom, te

-         međusektorska konkurencija za korištenje raspoložive vode.

Industrija, atmosfersko taloženje itd. izazivaju 20-30% problema prekomjernog dušika i fosfora u slivnom području Dunava. Mjesta najvećeg ispuštanja dušika su tvornice umjetnog gnojiva starog tipa, a glavni izvor amonijaka je kanalizacija.

Industrija i rudarstvo uzrokuju najveći dio direktnih i indirektnih ispuštanja opasnih tvari u sliv Dunava. Ovisno o vrsti industrije, otpadne vode mogu sadržavati teške metale (galvanizacija, proizvodnja klora, štavionice, obrada metala,...), organske mikroonečišćivače (pulpa i papir, kemikalije, farmaceutski preparati,…) ili naftne proizvode i otapala (proizvodnja strojeva, rafinerije nafte,…). Rudarske aktivnosti dovode do toga da otpadne vode iz rudnika, jalovine i procesa sadrže metale, a ponekad i organska otapala. Podaci o količinama opasnih onečišćivača dostupne su samo kod malog broja tvrtki.

Organske tvari koje se ispuštaju iz naselja i industrije troše raspoloživ otopljeni kisik. Negativni utjecaj ovisi o ukupnom opterećenju, vrsti organske tvari, temperaturi vode, kapacitetu otapanja i početnoj koncentraciji kisika u recipijentu. Do ozbiljnog nedostatka kisika najčešće dolazi kod polaganih voda tekućica i voda stajaćica. Nizvodno od većih ispusta, koncentracija kisika može pasti ispod razine koja održava oblike života u vodi, uključujući populacije riba, i učiniti vode recipijenta neprikladnima za opskrbu pitkom vodom i rekreaciju. Takve situacije nastaju u pritocima Dunava, dok glavni tok ima velik kapacitet rastvaranja i miješanja kisika, što mu omogućava da se dobro nosi s teškim opterećenjima organskih materija.

Kao primjer štetnog utjecaja niskog vodostaja rijeke Drave, visokih temperatura i nepročišćavanja otpadnih voda na riblji fond, imali smo pomor ogromnih količina ribe sredinom srpnja 2003. god. u rijeci Dravi.

9. Podzemna voda u zapadnom dijelu savskog i dravskog aluvijalnog vodonosnika opterećena je, u visokim koncentracijama, tvarima koje upućuju na antropogeno onečišćenje podzemnih voda. Podzemna voda u zapadnom dijelu savskog i dravskog aluvijalnog vodonosnika opterećena je, u visokim koncentracijama, tvarima koje upućuju na antropogeno onečišćenje podzemnih voda.

 

DEZINFORMACIJE JAVNOSTI, VLADE RH I SABORA O STANJU VODA ZA PIĆE

ULOGA STRUKE

Kad god političarima ponestanu jeftini politički argumenti, pozovu se na struku.. A struka, mirišući nešto za sebe , spremno uskoči. Jer struka, ako je dobro motivirana i stimulirana, može dokazati sve.

U Hrvatskoj je struka već toliko puta bila pozvana za kreatora pretvorbe velikih zagađivača okoliša u objekte koji nemaju utjecaja na okoliš, i obratno, da je pitanje što uopće struka jest i za koga radi.

Profanacija struke dio je globalizacijskog procesa zamagljivanja istine u kojem se računa na respekt koju riječ struka izaziva kod običnog čovjeka. Kada su stručnjaci shvatili da se mogu unosno prodati politici umjesto da brane istinu, izbor im, čini se, nije bio težak.

Onog trenutka kada je simbioza u kojoj obje strane uživaju beneficije, nastala je sprega u kojoj je neizostavni dio obmanjivanje javnosti o okolišu. A kako politika ima fantastičnu sposobnost da zagadi sve što dotakne, danas i struka izaziva gađenje kod svih onih koji su se sreli s njezinom sposobnošću da izvrne očigledno i ustrajava na lošim antiokolišnim i antiekološkim rješenjima po nalogu politike, Vlada bez strategije, opozicija bez petlje i struka bez kičme obilježili su prošli višegodišnji period.

Navodim rezultate sprege politike i struke, kojima je po želji politike veliki zagađivači okoliša pretvoreni u male, a mali u velike, dok su zagađene vode Hrvatske voljom politike postale najbolje u Europi s komparativnom prednošću u odnosu na ostale tranzicijske zemlje kod prijema u EU.

Za takvo stanje odgovorni su po redoslijedu prioriteta :

1. Ministarstvo, nadležno za okoliš, na čelu sa ministricom Marinom M. – Dropulić.

U Programu Vlade Republike Hrvatske u mandatnom razdoblju 2003. – 2007. od 23. prosinca 2003. između ostalog stoji da Hrvatska ima izvore čiste pitke vode. Dalje se navodi da se donose prosudbe i odluke na temelju točnih i pošteno prikazanih činjenica.

Iz toga slijedi da nema potrebe obavještavati javnost i vodopravne inspektore o zagađenosti voda, ako takve vode ne postoje. Na taj je način ministrica ignorirala sva naprijed navedena mjerenja i istraživanja i postupila po političkom projektu svih dosadašnjih vlada "Hrvatska – raj na zemlji i nacionalni park Europe", a u raju na zemlji ribe ne plivaju leđno.

 

Za ovu točku Programa nameću se slijedeća pitanja :

 

-          Na temelju kojih točnih i pošteno prikazanih činjenica je donesena prosudba i odluka o izvorima čiste pitke vode ?

-          Na temelju kojih točnih i pošteno prikazanih činjenica je donesena odluka da su izvještaji Uprave vodnog gospodarstva (www.duv.hr), županijskih zavoda za javno zdravstvo, podaci zu Nacionalni plan djelovanja na okoliš i podaci iz statističkih ljetopisa,  n e t o č n i ?

-          Zbog čega je iz programa izbačen problem kiselih kiša ?

 

Kisele kiše, koje su na osnovi dosadašnjih mjerenja, istraživanja i znanstvenih spoznaja, prva i najvažnija karika u lancu propadanja šuma, zagađenja voda i tla i visokog postotka kancerogenih oboljenja korisnika zagađene vode i poljoprivrednih proizvoda koji rastu na zagađenom tlu. Podaci Državnog hidrometeorološkog zavoda i instituta "EKONERG", uz mokre i suhe kisele depozicije, pokazuju da je opterećenje PG županije 2,5 puta veće od prosjeka Hrvatske, dok opterećenje šumskog i poljoprivrednog tla kiselim depozicijama i do 10 puta prekoračuje granične vrijednosti. To se ne uklapa u projekt «Zdrava županija» i priče  u medijima o najboljoj vodi za piće u Hrvatskoj (Večernji list, 4.02.2003).

U programu nisu predviđene mjere usporenja propadanja šuma

Na osnovi istraživanja propadanja šuma u Gorskom kotaru, koje sam vodio sa stručnjacima Šumarskog instituta Jastrebarsko-Zagreb (K. Kauzlarić, N. Komlenović, J. Martinović, 1989.), došlo se do zaključka da se ne može zaustaviti uzlazni trend propadanja goranskih šuma, ali da se može usporiti primjenom slijedećih mjera zaštite :

 

·        smanjenjem emisija štetnih tvari pomoću zamjene visokosumpornih goriva (ugljen, mazut, lož ulje) s zemnim plinom iz jadranskog podmorja kod Pule, kao najpovoljnijim ekološkim, energetskim i ekonomskim energentom,

·        odsumporavanjem dimnih plinova iz prvog i drugog bloka TE Plomin, i

·        poštivanjem potpisane Međunarodne konvencije o prekograničnom zagađivanju zraka na velikim udaljenostima (zabrana izgradnje visokih dimnjaka), kao ekološkog uvjeta za pristup Hrvatske euro-atlantskim integracijama.

Mjere nisu potpuno provedene.

Vrijeme je potvrdilo našu prognozu da će propadanjem šuma doći do smanjenja izdašnosti izvorišta voda i protoka vodotoka Gorskog kotara (N. Ožanić, J. Rubinić, 1997.), smanjenja šumske prostirke koja kao osebujan filtar sprečava zagađenje podzemnih voda od kiselih kiša i nepročišćenih otpadnih voda, zagađenja  površinskih voda od kiselih kiša i nepročišćenih otpadnih voda industrije i kanalizacije i pojava kancerogenih i drugih oboljenja probavnih organa stanovništva koje koristi zagađenu vodu (T. Filipan, N. Ružinski, B. Prpić, 1996.- B. Krenajz, I. Šepić, 1996 - analize zavoda za javno zdravstvo).

-          Stimulativne mjere za smanjenje štetnog utjecaja zagađivača na vodni ekosustav, se ne primjenjuju. Naprotiv, nagrađuju se najveći zagađivači voda i okoliša.

Povjerenstvo za dodjelu priznanja i nagrada Ministarstva za zaštitu okoliša i prostornog uređenja za dostignuća na području zaštite okoliša u 2003. godini, na svečanosti u Zadru 6., dodijelilo je nagradu HEP-u u području Opći doprinos zaštiti okoliša- Društveno-odgovorne tvrtke. Nagradu je predsjedniku Uprave HEP-a, Ivi Čoviću, uručio slovenski ministar za okoliš, prostor i energetiku Janez Kopač, koji je u Zadru prisustvovao ministarskom sastanku Jadran – srednjeeuropsko more.

Poznato je, naime, da je HEP najveći zagađivač voda i da se otpadne vode termoelektrana uopće ne pročišćavaju.

 

2. Saborski odbor za zaštitu okoliša na čelu s Slavkom Linićem, koji o tim problemima nije raspravljao.

      

Navodim rezultate sprege politike i struke, nakon što je struka dobila zeleno svijetlo za obmanjivanje javnosti :

 

3. Prema navodima objavljenim u Glasniku INA br. 1840/2004,  Okrugli stol o podzemnim vodama u Mariji Bistrici  naglasio je nužnost racionalnog gospodarenja s tim još neokrnjenim , prirodnim darom - čistom i nezagađenom vodom, čistim i nezagađenim okolišem (citat akademika  Mirka Zelića). 
4. Prof.dr.sc. Darko Mayer,  povodom Svjetskog dana voda za Htnet izjavljuje :

"Hrvatska je još uvijek u puno boljoj situaciji od ostalog dijela svijeta i u najvećem dijelu Hrvatske vi se možete napiti vode iz vodovoda, jer su kemijski te vode najvećim dijelom čiste. Osim većih rijeka Sava, Drava, Dunav) i rijeka koje prolaze kroz industrijske dijelove države, bez bojazni može se čak i popiti voda iz naših rijeka. Krenemo li u krško područje, naprimjer Kupa, uzvodno od Karlovca, zatim su tu ličke rijeke u svom gornjem toku, Lika i Gacka, tu su još i Zrmanja, Krka, iz koje se snabdijeva cijeli Šibenik, gotovo bez ikakve obrade osim kloriranja, uostalom, gotovo sve rijeke jadranskog sliva su potpuno čiste".

Nitko iz Hrvatskih voda, koji su bili sudionici skupa, nije politički podobnom Darku Mayeru kazao da su to najobičnije dezinformacije javnosti i da su kažnjive prema zakonskim odredbama o objektivnim i istinitim informacijama javnosti.

                                                                                                                                                          5.  Glavni vodopravni inspektor Željko Makvić dao je za Večernji list od 6. ožujka 2004. godine  čuvenu izjavu, koja je pravi "biser" i predstavlja "Značajan doprinos ekologiji - multidisciplinarnoj znanosti":

"Zagađenje pitke vode

Kada su zagrebački novinari Željka Makvića, državnog vodopravnog inspektora, upoznali s činjenicom da su na odlagalištima pronašli i motorna ulja, čija jedna litra može zagaditi milijune litara vode, nije bio iznenađen.

- Da, to će zagaditi pitku vodu, ali onu u površinskim slojevima. Zagreb pije vodu iz dubljih slojeva!"

Nitko, osim mene, nije reagirao.

5. Goranski Novi list, 2.o2.2003., Novi list, 22.o3.2004. i Novi list, 22.04.2003., objavljuju informacije o stanju voda u Primorsko-goranskoj županiji :

 

Informacije, ili bolje reći dezinformacije, o stanju voda Primorsko-goranske i dijela Ličko-senjske županije, dali su predstavnici Zavoda za javno zdravstvo PG županije sa svojim istomišljenicima.

Iz ovih izjava se može zaključiti slijedeće :  

Do zagađenja dolazi i zbog toga što se iz gotovo svih goranskih naselja nepročišćene otpadne vode ispuštaju u podzemlje.

Usprkos tim bakteriološkim zagađenjima, to su još uvijek po svojim kemijskim osobinama vrlo kvalitetne vode i generalno gledajući stanovništvo koje živi na području Gorskog kotara pije kemijski zdravstveno ispravnu vodu .

Na području Primorsko-goranske županije pretežni dio stanovništva pije posebno kvalitetnu, zdravstveno ispravnu vodu. Koncentracija nitrata i fosfata u svim je izvorištima daleko ispod maksimalno dozvoljene za vodu za piće, a koncentracija toksičnih teških metala olova, kadmija, kroma i žive u svim izvorištima 50 do 100 puta su niže od maksimalno dozvoljenih, stoji u prikazu kvalitete vode koji je Zavod za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije pripremio povodom Svjetskog dana voda.

Zavod za javno zdravstvo PGŽ-a u vodi riječkog vodovoda sustavno kontrolira koncentraciju klor dioksida i koncentraciju klorita, odnosno nusprodukata dezinfekcije vode klor dioksidom. Ističe i to da koncentracije ovih spojeva u vodi riječkog vodovoda zadovoljavaju standarde propisane Pravilnikom o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće, pa je u tom pogledu voda zdravstveno ispravna. Nusprodukti dezinfekcije vode klorom, odnosno trihalometani, kao i kloristi, smatraju se tvarima potencijalno štetnim po ljudsko zdravlje ako su prisutni u vodi u većim koncentracijama. Naši su standardi u pogledu tih tvari stroži nego standardi Europske unije ili Agencije za zaštitu okoliša SAD-a, naglašava voditeljica Odsjeka za kontrolu voda, pa se može zaključiti da zdravlje potrošača vode riječkog vodovoda ni u kom slučaju nije ugroženo primjenjenim načinom dezinfekcije vode..

6. Autori članka "Problematika zaštite voda i mora u Republici Hrvatskoj" (Šumarski list  br. 11 i 12/2005) navode u zaključku :

Stanje voda u Hrvatskoj je zadovoljavajuće, jedino veća odstupanja u kvaliteti vode uočena su u blizini gradskih i industrijskih središta, kao i u blizini većih poljoprivrednih površina i frekventnijih prometnih pravaca.

U Hrvatskoj je kvaliteta vode povoljna.

Od  više projekata koji se zasnivaju na pogrešnim podacima o kvaliteti vode navodim:

Projekti punionica pitke vode

Projekti se rade bez provjeravanja da li  ta voda odgovara uvjetima za pitku vodu (Žrnovnica i dr.).  U suprostavljanu ovakvim političkim projektima nisam naišao na podršku zelenih stranaka i nevladinih udruga.

Projekt korištenja vode iz goranskih akumulacija (Križ potok, Lokvarka i dr.) za potrebe Rijeke i otoka

Na ovom su području izmjerene najviše vrijednosti kiselih depozicija u Hrvatskoj, koje imaju uzlazni trend, te je ovaj projekt promašaj i "kuća bez temelja". To najbolje potvrđuje  tablica (točka 6.) iz koje se vidi da nijedan pokazatelj kakvoće voda ne zadovoljava uvjete za pitku vodu. Autori tog projekta nisu ni odgovorili na moje upozorenje.

STAV EUROPSKE ZAJEDNICE

Postavlja se pitanje kako na to stanje gleda Komisija Europskih zajednica i radna skupina za energetiku i okoliš u pregovorima s EU o uvjetima prilagodbe ?

 

Prema priopćenju Komisije Europskih zajednica od 20. travnja 2004.

http://www.vlada.hr/zakoni/avis-hr.htm   

njihovo mišljenje navodim:

 

"Sustavom kanalizacije služi se 40% populacije, a samo se 12% vode pročišćava (manje od 5% je pročišćeno po drugi put). Da bi se uskladila s pravnom stečevinom Zajednice, Hrvatska će morati izvršiti značajna ulaganja u skupljanje i preradu otpadnih voda, kao i u opskrbu vodom za piće.

Po pitanju industrijskog zagađenja i upravljanja rizikom, ne postoji niti jedan sustav integriranog sprečavanja i kontrole zagađenja (IPPC).

Hrvatska trenutačno ne bi bila u stanju zadovoljiti ograničenja emisija EU-a koja su potrebna za velika postrojenja na izgaranje, te treba razraditi mjere kako bi mogla zadovoljavati nacionalne maksimalne vrijednosti emisija.

Za sada različite strategije ističu zaštitu okoliša, ali je potrebno prenijeti ih u praktične mjere, te se mora voditi računa o aspektima zaštite okoliša u drugim sektorima. Postoje značajne slabosti u primjeni i provedbi koje se moraju početi rješavati prije nego što će se pravna stečevina Zajednice moći učinkovito primijeniti"

Nikola Ružinski, državni tajnik MZOPUIG i voditelj radne skupine za energetiku i okoliš u pregovorima s EU o uvjetima prilagodbe, u medijima (NL, 9.11.2005.) uopće ne spominje problem propadanja šuma i kiselih kiša, iako mu je taj problem dobro poznat.

Naime, u izvornom znanstvenom članku "Štetne posljedice viška N - spojeva u ekosustavu šuma i opskrba pitkom vodom" (T. Filipan, B. Prpić, N. Ružinski, Šumarski list br. 9 i 10/1996), ovi stručnjaci, između ostalog, navode :  "Šume i šumsko tlo nekada su bila zaštićena područja za eksploataciju čiste i pitke vode, dok su danas one zagađene do te mjere da se podzemne vode moraju pročišćavati", Iznenađuje me što je voditelj radne skupine to zaboravio iznijeti u Novom listu.