Priče o Primorsko-goransko-istarskom ekološkom kupleraju

Priče o Primorsko-goransko-istarskom ekološkom kupleraju

ULOGA STRUKE

Kad god političarima ponestanu jeftini politički argumenti, pozovu se na struku.. A struka, mirišući nešto za sebe , spremno uskoči. Jer struka, ako je dobro motivirana i stimulirana, može dokazati sve.

U Hrvatskoj je struka već toliko puta bila pozvana za kreatora pretvorbe velikih zagađivača okoliša u objekte koji nemaju utjecaja na okoliš, i obratno, da je pitanje što uopće struka jest i za koga radi.

Profanacija struke dio je globalizacijskog procesa zamagljivanja istine u kojem se računa na respekt koju riječ struka izaziva kod običnog čovjeka. Kada su stručnjaci shvatili da se mogu unosno prodati politici umjesto da brane istinu, izbor im, čini se, nije bio težak.

Onog trenutka kada je simbioza u kojoj obje strane uživaju beneficije, nastala je sprega u kojoj je neizostavni dio obmanjivanje javnosti o okolišu. A kako politika ima fantastičnu sposobnost da zagadi sve što dotakne, danas i struka izaziva gađenje kod svih onih koji su se sreli s njezinom sposobnošću da izvrne očigledno i ustrajava na lošim antiokolišnim i antiekološkim rješenjima po nalogu politike, Vlada bez strategije, opozicija bez petlje i struka bez kičme obilježili su prošli višegodišnji period.

Navodim rezultate sprege politike i struke, kojima je po želji politike veliki zagađivači okoliša pretvoreni u male, mali u velike ili se jedan ili više zagađivača potpuno eliminiraju.

Priče pokazuju da su ustavna prava građana na zdrav okoliš i zdrav život "zadnja rupa na hrvatskoj svirali" i potvrđuju ocjenu o tome kako je ekološka i okolišna kriza, odraz krize morala, vrednota i vrijednosnog sustava.

PRVA PRIČA iz osamdesetih i početka devedesetih godina na temu : "Jedinstvene stručne i političke ocjene o stanju šumskog ekosustava Gorskog kotara".

Već osamdesetih godina utvrđeno je mrežom međunarodnih mjernih stanica (EMEP), avionskim i satelitskim snimcima i mojim proračunima prekograničnog i regionalnog donosa štetnih tvari na ovo područje (prihvaćenim od strane EKONERG-a), da je šumski ekosustav Gorskog kotara preopterećen štetnim tvarima, zbog čega je došlo do poremećaja ekološke ravnoteže, te da taj ekosustav puca po svim šavovima.

Na osnovi istraživanja propadanja šuma u Gorskom kotaru, koje sam vodio sa stručnjacima Šumarskog instituta Jastrebarsko-Zagreb (K. Kauzlarić, N. Komlenović, J. Martinović, 1989.), došlo se do zaključka da se ne može zaustaviti uzlazni trend propadanja goranskih šuma, ali da se može usporiti primjenom slijedećih mjera zaštite :

· smanjenjem emisija štetnih tvari pomoću zamjene visokosumpornih goriva (ugljen, mazut, lož ulje) s zemnim plinom iz jadranskog podmorja kod Pule, kao najpovoljnijim ekološkim, energetskim i ekonomskim energentom,

· odsumporavanjem dimnih plinova iz prvog i drugog bloka TE Plomin, i

· poštivanjem potpisane Međunarodne konvencije o prekograničnom zagađivanju zraka na velikim udaljenostima (zabrana izgradnje visokih dimnjaka), kao ekološkog uvjeta za pristup Hrvatske euro-atlantskim integracijama.

Ove mjere zaštite šumskog ekosustava Gorskog kotara prihvatila je bez ijedne primjedbe Skupština Zajednice općina Rijeka (1989) i Izvršno vijeće Sabora SR Hrvatske (1990), uz važnu nadopunu koja je bila i stav svih nadležnih za razvoj i zaštitu okoliša u Hrvatskoj, da na zagađenost okolnog područja ne utječe samo Koksara Bakar, već i Rafinerija nafte Rijeka, TE Rijeka i drugi regionalni i prekogranični zagađivači putem daljinskog transporta štetnih tvari, što se utvrđuje posebnim proračunom.

Posebno ističem da su ove ocjene stanja i mjere zaštite ekosustava prihvaćene od svih faktora na republičkom, regionalnom i općinskom nivou, značajnih za razvoj i zaštitu okoliša (ministar zaštite okoliša Z. Tomčić, njegov pomoćnik V. Simončić, njegov savjetnik K. Kauzlarić, predsjednik saborskog odbora nadležnog za okoliš G. Granić, direktor regionalnog zavoda A. Randić, Mladen Črnjar (PG županija), te čelnici goranskih općina i gradova). To posebno ističem zbog toga što su sve naprijed navedene osobe, izuzev mene, pod utjecajem politike i uskih interesa energetsko-industrijskog lobija, promijenile devedesetih godina svoj stav i izbacile iz Prostornog plana Primorsko-goranske županije naprijed navedene mjere zaštite šuma, podzemnih i površinskih voda i zdravlja stanovništva.

Vrijeme je potvrdilo našu prognozu da će propadanjem šuma doći do smanjenja izdašnosti izvorišta voda i protoka vodotoka Gorskog kotara (N. Ožanić, J. Rubinić, 1997.), smanjenja šumske prostirke koja kao osebujan filtar sprečava zagađenje podzemnih voda od kiselih kiša i nepročišćenih otpadnih voda, zagađenja površinskih voda od kiselih kiša i nepročišćenih otpadnih voda industrije i kanalizacije i pojava kancerogenih i drugih oboljenja probavnih organa stanovništva koje koristi zagađenu vodu (T. Filipan, N. Ružinski, B. Prpić, 1996.- B. Krenajz, I. Šepić, 1996 - analize zavoda za javno zdravstvo).

Naprijed navedenu ocjenu stanja i prognozu propadanja ekosustava Gorskog kotara potvrđuju i nadopunjuju istraživanja timova stručnjaka Šumarskog instituta Jastrebarsko, Šumarskog fakulteta Zagreb, J.P. Hrvatske šume i drugih instituta, zavoda i HAZU (B. Prpić, N. Komlenović, Z. Seletković, M. Ivkov, Z. Kalafadžić, V. Kušan, T. Heski, A. Krpan, S. Govorčin, T. Sinković, V.M. Glavač, Ž. Šiljković, Simpozij IUFRO u Zagrebu i dr.).

Sažetak tih istraživanja, uz prognozu razvoja i zaštite okoliša, bio je slijedeći :

· Ukupna oštećenost stabala povećava se 4,7 % godišnje. Uz sadašnje opterećenje šumskog ekosustava štetnim tvarima i kiselost staništa, očekuje se propadanje cijelih šumskih sastojina. Debljinski prirast smanjuje se proporcionalno oštećenosti stabala, što dovodi do smanjenja količine drvne mase.

· Analogno prednjem smanjuje se količina oblovine za zadovoljavanje potreba pilanskih kapaciteta. Procjenjuje se da će se količina oblovine za devet godina p r e p o l o v i t i .

· Viđenje katastrofe goranskih i hrvatskih šuma dao je tim "Prpić, Potočić, Seletković (2ooo)", po kome se godišnje pojavljuje količina drvne mase od 5 milijuna kubika, koju bi zbog oštećenosti krošnje stabala preko 60 %, trebalo posjeći.

· Pilanska prerada prepolovila se u periodu 1989-1999 (F. Laufer, Croatiadrvo, 2000.).

· Dok se kod europskih zemalja u sedam proteklih godina postotak značajno oštećenih stabala smanjuje ili neznatno povećava, kod nas se povećao za 2,5 puta.

Međunarodni znanstveni skup u organizaciji HAZU (1998.), dugogodišnja istraživanja naprijed navedenih stručnjaka, radovi "Kako spasiti ekosustave" i "Zaustavimo propadanje šuma" (list MZOPU Okoliš br.109 i 11o/2oo1), pokazuju da su kisele kiše i nepročišćavanje otpadnih voda industrije i kanalizacije prve i najvažnije karike u lancu propadanja šuma, zagađenja podzemnih i površinskih voda i pojava kancerogenih oboljenja probavnog trakta kod osoba koje piju zagađenu vodu.

Zato ne iznenađuju podaci stručnog tima (T. Filipan, B. Prpić, N. Ružinski,1996.) po kojima

· sadržaj nitrata u vodovodnoj mreži preko 4o puta prelazi dopuštene granične vrijednosti za vodu za piće,

· sadržaj nitrata u bunarskoj vodi i šternama preko 130 puta prelazi granične vrijednosti za pitku vodu i

· šume i šumsko tlo bile su nekada zaštićena područja za eksploataciju čiste i pitke vode, dok su danas one zagađene do te mjere da se podzemne vode moraju pročišćavati.

Uzimajući u obzir i ocjenu kakvoće voda Primorsko-goranske županije od strane Zavoda za javno zdravstvo PG županije za 2001. godinu, dolazi se do zaključka da stanovnici Gorskog kotara i PG županije piju vodu štetnu po zdravlje.

DRUGA priča na temu "Kupleraj oko suđenja Koksari Bakar"

Početkom devedesetih godina s dolaskom HDZ-a na vlast, politička elita udružena s energetsko-industrijskim lobijem, u potpunosti mjenja stav o propadanju ekosustava Gorskog kotara. Ocjenjuje, da je za vladajuću garnituru i energetsko-industrijski lobi, najbolje rješenje proglasiti Koksaru Bakar dežurnim krivcem za propadanje šuma Gorskog kotara, zagađenje podzemnih i površinskih voda i pojavu kancerogenih oboljenja. Po tom scenariju koji je ostvaren, tužitelji (država i goranske općine) su putem tužbe potraživali od Koksare Bakar naknadu štete na prirodnom okolišu u iznosu od 3,284.592 DEM, uz ugradnju postrojenja za odsumporavanje i denitrifikaciju dimnih plinova. Koksara Bakar, kako se planiralo, neće moći podnijeti takva opterećenja te će se na taj način likvidirati. Prestankom rada Koksare Bakar početi će se realizirati HDZ-ovi projekti "Mala zemlja za veliki odmor" i "Hrvatska, raj na zemlji i nacionalni park Europe". SDP sa svojim koalicijskim partnerima prihvatiti će te projekte i izvršiti pretvorbu Gorskog kotara u dio "zdrave županije", "centar ekološke poljoprivrede i zdrave hrane" s vodotocima koji će biti prirodni resursi za punjenje vode u boce i važan izvozni proizvod (Punionica nepročišćenih otpadnih voda Gorskog kotara na potezu Fužine-Vrata-Lič, koje iz ponora u Ličkom polju kroz podzemne pukotine izlaze na lokaciji "Novljanska Žrnovnica". Ovom pretvorbom oslobodila bi se ogromna sredstva namjenjena (pogledati PRVU PRIČU) za plinofikaciju regije, odsumporavanje i denitrifikaciju dimnih plinova termoelektrana , neutralizaciju kiselih kiša i pročišćavanje (mehaničko, biološko i kemijsko) otpadnih voda industrije i kanalizacije.

Da bi, po tom scenariju, eliminirali utjecaj ostalih domaćih i prekograničnih zagađivača na ekosustav Gorskog kotara, angažirali su sredstva od 50.ooo DEM iz riječkog proračuna za honorare stručnjaka koji će ovu političku odluku pretvoriti u strategiju, studije i izvješća za potrebe Vlade i Sabora. Taj zadatak je dodjeljen M. Črnjaru, V. Simončiću, A. Randiću i drugim članovima Savjeta projekta "Strategija razvoja Bakarskog zaljeva - prva faza istraživanja", koji su postupili po političkoj direktivi i odstupili od svojih stavova iz 199o/1991. godine. Da bi njihovo izvješće za Vladu i Sabor imalo "akademsku razinu", njihovoj se ocjeni priključuje i Znanstveno-istraživački centar Ekonomskog fakulteta Rijeka, koji se inače prije toga nije bavio proračunima utjecaja zagađivača na okoliš. Medijsku podršku dobili su od Državnog pravobraniteljstva (Petar Šale i Snježana Frković), putem natpisa u INI i Novom listu.

Ja sam po rješenju suca Trgovačkog suda K. Kuzle imenovan za vještaka, iako taj sud nije bio za to nadležan (NN br.3/1994). Po tom scenariju odlučeno je da mi se neće isplatiti naknada za vještačenje ukoliko nalaz i mišljenje ne prilagodim tom političkom scenariju. Tako se zaista i desilo. Predsjednik Trgovačkog suda mr. Miljenko Kurobasa, nakon mog odbijanja da plešem kako političari sviraju, obavještava Ministarstvo pravosuđa 9.02.1996. da Trgovački sud u Rijeci nije nadležan za isplatu naknade za vještačenje i da spis ustupa općinskom sudu u Rijeci kao stvarno nadležnom.

Političke ocjene naprijed navedenih osoba i organizacija, sadržanih u izvješću za Vladu, saborski odbor za okoliš i Sabor, nadležni sudovi nisu prihvatili, što je poremetilo politički scenarij. I ja sam ostao iznenađem razvojem događaja. Razlozi su bili slijedeći:

1. U prvom dijelu izvješća autori konstantiraju da u Bakarskom zaljevu izvori emisija izbacuju u atmosferu slijedeće količine štetnih tvari:

INA Rafinerija nafte Urinj	16000 t sump. dioksida godišnje	1927 t duš. oksida godišnje
TE Rijeka	8600 t	1240 t
Koksara Bakar	4770 t	285 t

Na osnovi toga autori ocjenjuju (str.63) da Koksara Bakar emitira u atmosferu najveće količine štetnih tvari, što je bio " ključni " dokaz za podizanje tužbe.

Ja sam sudovima dao mišljenje, u kome sam naveo da koliko se ja razumijem u pučkoškolsku matematiku, ocjena ovih autora nije u redu. Moguće je da se radi o političkoj matematici, a moguće je također da autori zaslijepljeni visokim autorskim honorarima pogrešno reagiraju.

Sud je prihvatio moje mišljenje i pravila pučkoškolske matematike.

2. Sudovi su također prihvatili moje mišljenje da treba prihvatiti ružu vjetra za Bakarski zaljev od strane Državnog hidrometeorološkog zavoda (DHMZ), po kojoj vjetrovi odnose dimne plinove sukladno ruži vjetra na razne strane. Nisu prihvatili političku ružu vjetra po kojoj vjetar iz Bakra odnosi plinove koksare isključivo na šume Gorskog kotara.

3. Nije prihvaćen ni stav autora da se Koksari Bakar natovare štetni plinovi svih domaćih i prekograničnih zagađivača.

4. Prihvaćen je moj proračun, uz pozitivnu recenziju EKONERG-a, da kisele depozicije u šumskom tlu Gorskog kotara, kao rezultat djelovanja Koksare Bakar, ne prekoračuju granične vrijednosti.

5. Prihvaćena je moja procjena da će se nakon zatvaranja Koksare Bakar, nastaviti sa propadanjem goranskih šuma, ali tek nakon Izvještaja Odjela za ekologiju Uprave šuma Delnice. Po tom izvještaju postotak ukupno oštećenih stabala u Gorskom kotaru povećao se od 58,2 % (1994.) na 65,5 % (1995.), tj. u godini nakon zatvaranja koksare. Prema komentaru jednog vrsnog novinara, politička odluka o zatvaranju bakarske koksare, donesena je naprasno i "osmišljena" je za jednokratnu predizbornu upotrebu

6. Sudovi nisu prihvatili ni političke staze Atlantske, Đenovske i Sredozemne ciklone, po kojima kisele kiše, kao proizvod transformacije svih plinova zagađivača, izuzev Koksare Bakar, u periodu tih ciklona zaobilaze Gorski kotar, već su prihvatili jedinstveno mišljenje svih faktora iz osamdesetih godina da svi zagađivači imaju utjecaj na pojavu kiselih kiša u Gorskom kotaru, svaki u postotku utvrđenim proračunom, već u ovisnosti o emisiji štetnih plinova.

TREĆA PRIČA NA TEMU "Politička pretvorba ugroženog ekosustava Gorskog kotara u zdravi"

Promjenom politike u devedesetim godinama s političkim projektom "Hrvatska, raj na zemlji i nacionalni park Europe", svi nadležni i odgovorni za zaštitu okoliša odustaju od jedistvenog stava o ugroženosti ekosustava Gorskog kotara. Uz moj stav ostao je Institut za energetiku i zaštitu okoliša "Ekonerg" Zagreb, Institut za medicinska istraživanja i medicinu rada Zagreb i Odbor za prostorno planiranje i unapređenje okoliša Grada Rijeke, čiji sam bio predsjednik. Nedugo iza toga čelnici Grada Rijeke rasturaju taj Odbor, kao nepotreban u uvjetima kada nema više takvih problema u Primorsko-goranskoj županiji i Rijeci.

Š U M E : Politička elita Hrvatske donijela je odluku da se približavanje i priključenje Republike Hrvatske Europskoj uniji izvede sa šumama koje su u odnosu na europske i svjetske šume posebne po tome što se kod propadanja šuma i sušenja stabala ne smanjuje drvna masa već se ista povećava, što se ne dešava sa europskim i svjetskim šumama. Što nam se zbog toga Europa i svijet smije, to naše čelnike nije zabrinjavalo.

Ova politička odluka ugrađena je u Nacionalnu strategiju zaštite okoliša i Nacionalni plan djelovanja na okoliš (NN 46/2002.). Tako na str. 2279. piše : " Zdravstveno stanje šuma pogoršava se posljednjih desetak godina (1986-1996) Po jakosti sušenja na prvome je mjestu obična jela, a na drugome hrast lužnjak. Suše se i smreka, jasen, bukva, lipa i borovi." Kao zaključak izveden iz takvog stanja autori tih dokumenata na str. 2225. navode : "U razdoblju 1986-1996. drvna zaliha povećavala se 1 % godišnje." Takav zaključak ugrađen je i u Prostorni plan PG županije, čime je voljom politike zabranjeno smanjivanje drvne mase u goranskim šumama bez obzira na njihovo propadanje.

Čelnici Šumarskog fakulteta u Zagrebu, Šumarskog instituta u Jastrebarskom i Hrvatskog šumarskog društva (političari), ocjenili su da treba poštivati političku odluku i da ne bi bilo u njihovom interesu da i dalje podržavaju rezultate istraživanja propadanja šuma Gorskog kotara za koja su izdvojena velika društvena sredstva. Odustaju od rezultata tih istraživanja i u priopćenju za Vladu i Sabor navode (1994) : "Šumarski stručnjaci sačuvali su prirodne šume Gorskog kotara. Danas su one i uzor šumarima svijeta i spomenik stručnoga stoljetnoga gospodarenja šumama. Drvna zaliha je za posljednje 33 godine porasla oko 1 % godišnje. Napominju, da treba zaustaviti daljnje propadanje šuma i utjecati na smanjenje zagađenja šuma."

Iz tematske rasprave "Hrvatsko šumarstvo za 21. stoljeće", održane 20.o6.2000., vidi se da je i predsjednik Hrvatskog sabora Zlatko Tomčić, odustao od svog stava koji je imao kao ministar zaštite okoliša.

Oduševljen je bio izjavama :

- Ponosni smo što su nam šume najprirodnije, najkvalitetnije i najstabilnije u Europi (S. Matić) i

- Šumarska politika osigurava šumarstvu Hrvatske stabilan, uravnotežen i dugoročan razvoj na načelima prirodnosti, bioraznolikosti, potrajnosti (održivom razvoju) i samoobnovljivosti (!!!) resursa (Ž. Ledinski),

te izjavljuje : " Sa zadovoljstvom sam čuo iskrene riječi o stanju u jednoj značajnoj gospodarskoj oblasti. Moja nada se i ispunila. Hrvatske šume su kako sam ovdje danas čuo izuzetno kvalitetne i da su zapravo jedne od najkvalitetnijih u Europi." Iz toga se može pretpostaviti da će Z. Tomčić i njegov HSS ući u predizbornu kampanju s najkvalitetnijim šumama u Europi.

Čelnici LS-a, koji drmaju resorom zaštite okoliša, ministar B. Kovačević i predsjednik saborskog odbora za zaštitu okoliša Zlatko Kramarić, ući će također u predizbornu kampanju sa nepostojećim "fantomskim" šumama, a birači, koji nemaju pojma o šumama, takvu viziju puta u svijetlu budućnost će prihvatiti.

Zbog te političke odluke i Damir Moćan promjenio je svoje mišljenje i iz stručnog tabora prešao u politički. Njegova transformacija je izgledala ovako.: U posebnoj Analizi za potrebe Trgovačkog suda u Rijeci, Damir Moćan, šef Ekološkog odjela Uprave šuma Delnice, navodi : "Zbog propadanja šuma Uprava šuma Delnice gubi godišnje preko 3o.ooo kubnih metara drvne mase četinjača, što predstavlja sveukupnu društvenu štetu od 12,26 milijuna DEM." Kao pomoćnik direktora Hrvatskih šuma (političar) mjenja svoje stručno mišljenje deponirano u spisima Trgovačkog suda u Rijeci, Općinskog suda u Rijeci i Općinskog suda u Vrbovskom i izjavljuje za Goranski Novi list (ožujak, 2ooo.) : "Vidljivo je da se u šumama Gorskog kotara sječe znatno ispod prirasta, pa dolazi do akumulacije drvne mase od 80.000 kubnih metara godišnje."

Kako se vidi iz prednjeg, goranske šume su, ni krive ni dužne, u raljama politike. Pretpostavljam, da će Damir Moćan sa svojim HDZ-om ući u predizbornu trku s novim "fantomskim" šumama Gorskog kotara .

Prognozira se da će se za 4o godina povećati drvna zaliha od sadašnjih 200 kubnih metara po hektaru na 300 kubnih metara po hektaru, ili za 5o %. Hrvatska će sa svojim "fantomskim" šumama ući u svijetlu budućnost.

Gorani, kao i većina građana Hrvatske, ne znaju niti će znati gdje se nalaze te nove šume, koje će biti guste a ne razrijeđene kao danas. Ako budu postavili Gorani to pitanje HRT-u, ravnatelj HRT-a angažirati će sveznajuću i ekološkog eksperta HT Branku Šeparović, koja će sa svojom ekipom doći u Gorski kotar i pronaći te guste šume. Ako Šeparovići mogu pronaći i guske zalutale u magli, nesumnjivo je da će pronaći i te šume. Ja, koji krstarim godinama tim šumama, ne mogu naći takve revitalizirane šume, odnosno šume mog djetinjstva.

Odgovorni za stanje šumskog ekosustava G. kotara (političari, saborski zastupnici, gradonačelnici i načelnici) nemaju određeni stav po tom pitanju. On se mjenja u ovisnosti od direktiva dr. Mladena Črnjara odgovornog za okoliš PG županije.

Tako su osamdesetih godina šume bile ugrožene, a drvna se masa smanjivala. Devedesetih godina šume su prestale biti ugrožene i drvna se masa povećavala, što se vidi iz Prostornog plana PG županije. Dodjelom donacija stranih banaka, šume su opet postale ugrožene, što se vidi iz Novog lista od 17.10.2oo2. Obične stanovnike Gorskog kotara te igre sa šumama uopće ne interesiraju. Oni dobro znaju "koliko je sati i kome je odzvonilo". Odlaze iz Gorskog kotara sa jalovinom i bukovinom, kao u onoj pjesmi umrlog pjesnika iz Fužina " Lijepa naša domovina, ode naša jelovina - Stare slave djedovina, brzo će i bukovina."

VODE ZA PIĆE I TLO : Prema izjavama naših političara (Zdravko Tomac, Mato Arlović i dr.), problema na tom području nema. Po njima je komparativna prednost Hrvatske u odnosu na ostale tranzicijske zemlje i zemlje Europe, čista i pitka voda, pa su iznenađeni što zbog toga nismo priključeni EU. Nije mi poznato od koga su dobili te podatke. Od ministra B. Kovačevića nisu mogli dobiti te podatke. On je sa svojim konzultantom V. Simončićem izjavio na Donatorskoj konferenciji (2001) : "Hrvatska gotovo ne pročišćava otpadne vode. Ostale tranzicijske zemlje Europe naprednije su u tom području od Hrvatske. Ako se taj problem ne riješi, Hrvatska će vrlo skoro biti suočena s ozbiljnim prijetnjama za rezerve pitke vode."

Nisu mogli dobiti takve podatke ni od Zavoda za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije po kome sadržaj štetnih tvari (nitrati, olovo, fenol, fosfor, mangan i željezo) nekoliko puta prekoračuje dopuštene granične vrijednosti za pitku vodu, pa stanovnici PG i LS županije piju zagađenu vodu štetnu po zdravlje.

Nije mi jasno zašto su naprijed navedeni političari prihvatili početkom godine Nacionalni plan djelovanja na okoliš u kome se nalaze podaci koji pobijaju njihove izjave.

Navodim samo sažetak stanja okoliša iz tog plana :

· Republika Hrvatska ima vrlo mali broj uređaja za pročišćavanje otpadnih voda.Zbog toga i slabog funkcioniranja izgrađenih uređaja imamo stalno povećanje razine zagađenja voda

· Na području Gorskog kotara kiselost tla uslijed kiselih kiša povećala se za 25 godina preko 100 puta.

· Analize uzoraka tla u Gorskom kotaru pokazale su da je tlo znatno opterećeno teškim kovinama i kiselinama.

· Prioritetni problem šuma je pojačani pritisak na šumske ekosustave, propadanje šuma i nedovoljna zaštita biološke raznolikosti u najotvorenijim šumama.

Pretpostavljam, da taj plan nisu ni pročitali, jer je okoliš za većinu političara trećerazredni problem, bez obzira da li se radi o vladajućoj garnituru ili opoziciji.

Također mi nije jasno zašto glavni vodopravni inspektor Željko Makvić u radio-emisijama izjavljuje (imam snimak izjave) da su vode koje ulaze u vodoopskrbne sustave ispravne i da kvalitetna voda treba da bude komparativna prednost Hrvatske u odnosu na druge zemlje. U radio emisiji "Kako zemlja diše", snimljenoj 3.05.2002. god., nije mi znao odgovoriti na pitanje što se događa sa kiselim kišama koje padaju iz kišnih oblaka. Ako ne padaju na šume, tlo, vodotoke i dr. gdje im se gubi trag. Izgleda da im se gubi trag kao i ogromnim rezervama raškog ugljena za potrebe TE "Plomin 2", zbog kojih sam osamdesetih godina bio kandidat za besplatno ljetovanje na Golom otoku. On nema pojma o tome da su kiše što padaju u Gorskom kotaru najkiselije u Hrvatskoj i da suhe i mokre depozicije dušika (N) i sumpora (S) deseterostruko prekoračuju granične vrijednosti. Ne čita izvještaje DHMZ- i EMEP-a o kiselim depozicijama. Također mi nije znao ili htio odgovoriti što se događa sa otpadnim vodama industrije i kanalizacije, pošto se te otpadne vode uglavnom ne pročišćavaju.

Ako je tlo Gorskog kotara zagađeno kiselinama, teškim kovinama i drugim štetnim tvarima, postavlja se pitanje na osnovi kojih podloga Fakultet za turistički i hotelski menadžment Ika radi studiju ekoturizma, zdrave hrane i ekološke poljoprivrede u Gorskom kotaru?

Pošto se autori ove studije i čelnici Gorskog kotara pozivaju kod ovih studija i projekata na donacije za projekt KEC (Očuvanje krških ekosustava) vrijedan 8,37 milijuna dolara od Svjetske i Europske banke za obnovu i razvitak i državnog proračuna (dva izvora podatka : Novi list i web stranice ministarstva za okoliš), napominjem da ne vjerujem da će se ovim donacijama zaštititi i očuvati ekosustav Gorskog kotara.

Naime, putem web stranica ministarstva zaštite okoliša (www.mzopu.hr) vidi se da će se iz tih sredstava financirati:

- jačanje nacionalnog sustava zaštite bioraznolikosti,

- jačanje svijesti (?),

- podrška javnosti (?),

- inventarizacija, kartiranje i praćenje stanja bioraznolikosti,

- uspostava i osposobljavanje nacionalnih i lokalnih mehanizama za zaštitu bioraznolikosti,

- podrška održivom razvoju,

- vođenje i praćenje projekata, savjetničke usluge i dr.

Nije teško zaključiti da će od te papirologije, kao i do sada, imati koristi samo podobni, koji će slijediti direktivu političke elite, dok će ekosustavu Gorskog kotara to malo koristiti.

ČETVRTA PRIČA

PRETVORBA TE "Plomin 1 i 2" u objekt koji nema utjecaja na okoliš

Prema proračunima opterećenja ekosustava Gorskog kotara štetnim tvarima, kao rezultat rada TE Plomin u osamdesetim i devedesetim godinama, to je opterećenje bilo tri puta veće od graničnih vrijednosti.

Da bi «eliminirali» štetan utjecaj TE «Plomin 2» na ekosustav Gorskog kotara, koordinatori Strategije sa dr. Goranom Granićem na čelu i poltronima HEP-a («države u državi») u materijalima uz Studiju utjecaja tog objekta na okoliš, između ostalog navode:

- da sumporni oksidi poslije emitiranja u atmosferu ne podliježu procesima kemijske pretvorbe i mokrog taloženja (sulfati i kisele kiše) jer se ponašaju u dimnoj perjanici kao i n e r t n i plinovi (str. 4-28 proračuna). Nevjerojatno, ali istinito.

- da u slučaju ove termoelektrane dominira prijenos zračnim strujama prema jugozapadu, tako da kisele kiše zbog te termoelektrane mogu predstavljati opasnost prvenstveno za susjednu Italiju.(DHMZ),

- da opasnost od kiselih kiša izazvanih radom elektrane, na tlu Istre, Kvarnera i G.kotara nije fizikalno fundirana, premda može djelovati zastrašujuće na neupućene.(RHMZ)

Nakon naprijed navedene političke pretvorbe štetnih plinova iz TE «Plomin 2» u inertne, HEP je odlučio izbaciti iz svog programa izgradnju postrojenja za odsumporavanje dimnih plinova. Da bi nadležni organi to prihvatili, postupljeno je na slijedeći način:

- obavješteno je Izvršno vijeće Sabora SRH da zbog velikog sadržaja sumpora u raškom ugljenu, nema u svjetskoj praksi tehnologije za takav proces odsumporavanja i

- pokrenuta je akcija da se Postrojenje za odsumporavanje dimnih plinova raškog ugljena tretira kao z a g a đ i v a č.

Zahvaljujući bezrezervnoj podršci svih zastupnika iz Istarsko-primorsko-goranskog područja u Saboru SRH, koji su me podržavali u suprotstavljanju ovakvim pretvorbama i makinacijama, Sabor SRH velikom je većinom glasova prihvatio moj stav.

PRETVORBA rezervi raškog ugljena

Osamdesete godine čuvene su i po p r e t v o r b i nepostojećih rezervi raškog ugljena u rezerve koje će osigurati rad buduće TE «Plomin 2» s pogonom na raški ugljen, cijeli vijek njenog trajanja. Rezerve su izmišljene po želji m o ć n i h drugova iz trojke (Marković-Milović-Režek), kako bi se zaposlili kapaciteti socijalističkih giganata «Rade Končar», «Đuro Đaković» i «INGRA». Tih rezervi je brzo nestalo. «Pojela ih maca». Ostao je samo društveni gubitak od preko 300 milijuna DEM. Nitko nije odgovarao. Glavni akter pretvorbe i stvaranja fantomskih rezervi raškog ugljena dr. Enzo Tireli, za zasluge oko pretvorbe, postao je ministar energetike (prijedlog SDP-a) Ja sam po okružnici diraktora Instituta za elektroprivredu Zagreb Ive Božine od 23. 09.1985. postao osoba koja tvrdnjom da nema dovoljno ugljena u z n e m i r a v a j a v n o s t što je tada bio verbalni delikt i dobivanje besplatne karte za «ljetovanje» na Golom otoku. Regionalni političari (čitaj: Koordinacija DPZ ZO Rijeka) odužili su mi se za iznošenje znanstveno-stručne istine, dovođenjem moje plaće na nivo plaće administratora u Rafineriji nafte Rijeka. Da bih izbjegao otkaz, spasio sam se bijegom u prijevremenu mirovinu.

Prof.dr. Mate Gazarek, bivši dekan Geotehničkog fakulteta u Varaždinu, koji me je javno podržavao , nije imao tu sreću kao ja. Izbačen je s posla, ali je smrt, nažalost, došla brže od pravde. Ostao je nekrolog Sindikata znanosti, koji govori o općoj atmosferi u Hrvatskoj:

«U ovoj Hrvatskoj slučaj Gazarek simbol je civilizacijskoj urušavanja pravne države, moralne slabosti vlasti, vučjih odnosa u zemlji, zaostalosti demokratske svijesti obnašatelja vlasti i niskog morala stručnjaka neintelektualnih svojstava, koji upravljaju gospodarstvom, strukom i sveučilištem. Slučaj Gazarek proizveo je s t r a h , nezamjeranje i nesigurnost većine stručnjaka i znanstvenika.»

Krivac za slučaj Gazarek, nagrađen je veleposlaničkim mjestom.

PETA PRIČA

PRETVORBA Koksare Bakar u dežurnog krivca za propadanje ekosustava Gorskog kotara.

Nakon pretvorbe TE «Plomin 2» u objekt koji nema štetnog utjecaja na šumski ekosustav Gorskog kotara, primorsko-goranski političari odlučuju da se izvrši pretvorba Koksare Bakar u j e d i n o g krivca po zdravlje pučanstva, te flore i faune šireg područja Bakarskog zaljeva . U cilju što uspješnije pretvorbe, po projektu političara «Poslije koksare-raj na zemlji», Slavko Linić osigurao je iz riječkog općinskog proračuna 50 000 DEM. Jedan od aktera te pretvorbe, kao član Savjeta projekta, bio je i dr. Viktor Simončić pomoćnik ministra zaštite okoliša. U tom projektu «Strategija razvoja Bakarskog zaljeva» konstatirano je:

- da dimni plinovi iz Koksare Bakar nošeni vjetrovima, direktno pušu prema Gorskom kotaru,

- da ostali vjetrovi sa dimnim plinovima domaćih i prekograničnih zagađivača z a -o b i l a z e Gorski kotar.

Na taj su način ovi autori dali «značajan doprinos» meteorologiji i ekologiji, kao multidisciplinarnoj znanosti, iako za takav doprinos Europa nema razumijevanja.

Moji su proračuni (1994) pokazali da srednje godišnje koncentracije štetnih plinova i depozicije štetnih tvari, kao rezultat djelovanja koksare Bakar, ne prekoračuju granične vrijednosti za stanovništvo i vegetaciju. Mjerenja oštećenosti šuma Gorskog kotara od strane Uprave šuma Delnice za period poslije zatvaranja koksare Bakar, pokazala su da su moji proračuni ispravni. To je potvrdio i Institut za energetiku i zaštitu okoliša EKONERG iz Zagreba u svom Mišljenju od 15.06.1993. Propadanje šuma je nastavljeno uzlaznim trendom.

U nemogućnosti da se suprostavi rezultatima mjerenja oštećenosti goranskih šuma i mišljenju EKONERG-a dr. Viktor Simončić, pomoćnik ministra zaštite okoliša, mijenja svoje prvobitno mišljenje i za Novi list izjavljuje .

"Utjecaj Koksare na ekosustav Gorskog kotara sumpornim dioksidom i derivatima- sulfatima, općenito prihvaćenim kao glavnim uzročnikom degradacije šuma u Europi, relativno je nizak i u apsolutnom iznosu je ispod najstrožih normi."

Koliko mi je poznato honorare Liniću nije vratio.

ŠESTA PRIČA

OSTALE PRETVORBE NASTALE SPREGOM POLITIČRA I STRUKE

Š U M E : Politička elita Hrvatske donijela je odluku da se približavanje i priključenje Republike Hrvatske Europskoj uniji izvede sa šumama koje su u odnosu na europske i svjetske šume posebne po tome što se kod propadanja šuma i sušenja stabala ne smanjuje drvna masa već se ista povećava, što se ne dešava sa europskim i svjetskim šumama. Što su nam se zbog toga Europa i svijet smijali, to naše čelnike nije zabrinjavalo.

Čelnici Šumarskog fakulteta u Zagrebu, Šumarskog instituta u Jastrebarskom i Hrvatskog šumarskog društva (političari), ocjenili su da treba poštivati političku odluku i da ne bi bilo u njihovom interesu da i dalje podržavaju rezultate istraživanja propadanja šuma Gorskog kotara za koja su izdvojena velika društvena sredstva. Odustaju od rezultata tih istraživanja i u priopćenju za Vladu i Sabor navode (1994) : "Šumarski stručnjaci sačuvali su prirodne šume Gorskog kotara. Danas su one i uzor šumarima svijeta i spomenik stručnoga stoljetnoga gospodarenja šumama. Drvna zaliha je za posljednje 33godine porasla oko 1 % godišnje. Napominju, da treba zaustaviti daljnje propadanje šuma i utjecati na smanjenje zagađenja šuma."

Iz tematske rasprave "Hrvatsko šumarstvo za 21. stoljeće", održane 20.o6.2000., vidi se da je i tadašnji predsjednik Hrvatskog sabora Zlatko Tomčić, odustao od svog stava koji je imao kao ministar zaštite okoliša.

Oduševljem je bio izjavama :

- Ponosni smo što su nam šume najprirodnije, najkvalitetnije i najstabilnije u Europi (S. Matić). Šumarska politika osigurava šumarstvu Hrvatske stabilan, uravnotežen i dugoročan razvoj na načelima prirodnosti, bioraznolikosti, potrajnosti (održivom razvoju) i samoobnovljivosti (!!!) resursa (Ž. Ledinski).

Izjavljuje : " Sa zadovoljstvom sam čuo iskrene riječi o stanju u jednoj značajnoj gospodarskoj oblasti. Moja nada se i ispunila. Hrvatske šume su kako sam ovdje danas čuo izuzetno kvalitetne i zapravo jedne od najkvalitetnijih u Europi.". Z. Tomčić i njegov HSS ušli su u predizbornu kampanju s najkvalitetnijim šumama u Europi.

Čelnici LS-a, koji su tada upravljali resorom zaštite okoliša, ministar B. Kovačević i predsjednik saborskog odbora za zaštitu okoliša Zlatko Kramarić, ušli su također u predizbornu kampanju sa nepostojećim "fantomskim" šumama, a birači, koji nemaju pojma o šumama, takvu viziju puta u svijetlu budućnost prihvaćaju..

Kasnije se navodi u Šumarskom listu da se drvna zaliha od 1986. do 1996. god. povećala od 25o na 27o milijuna kubnih metara, dok se očekuje u 2oo5. god. drvna zaliha od 31o milijuna kubnih metara.. Zbog te političke odluke i Damir Moćan promjenio je svoje mišljenje i iz stručnog tabora prešao u politički. Njegova transformacija je izgledala ovako.: U posebnoj Analizi za potrebe Trgovačkog suda u Rijeci, Damir Moćan, šef Ekološkog odjela Uprave šuma Delnice, navodi : "Zbog propadanja šuma Uprava šuma Delnice gubi godišnje preko 3o.ooo kubnih metara drvne mase četinjača, što predstavlja sveukupnu društvenu štetu od 12,26 milijuna DEM." Kao pomoćnik direktora Hrvatskih šuma (političar) mjenja svoje stručno mišljenje deponirano u spisima Trgovačkog suda u Rijeci, Općinskog suda u Rijeci i Općinskog suda u Vrbovskom i izjavljuje za Goranski Novi list (ožujak, 2000.)

Vidljivo je da se u šumama Gorskog kotara sječe znatno ispod prirasta, pa dolazi do akumulacije drvne mase od 80.000 kubnih metara godišnje."

Kako se vidi iz prednjeg, goranske šume su, ni krive ni dužne, u raljama politike. Ulazi se u predizbornu trku s novim "fantomskim" šumama Gorskog kotara . . Prognozira se da će se za 4o godina povećati drvna zaliha od sadašnjih 200 kubnih metara po hektaru na 300 kubnih metara po hektaru, ili za 5o %. Tako će Hrvatska sa svojim "fantomskim" šumama ući u svijetlu budućnost.

Gorani, kao i većina građana Hrvatske, ne znaju niti će znati gdje se nalaze te nove šume, koje će biti guste a ne razrijeđene kao danas.

Gorani se ponašaju kao ovce slijepo slušajući svoje ovne predvodnike. Ništa ih ne interesira. Ne razumiju zašto nešto pokušavam, kada nema nikakvih šansi. Oni dobro znaju "koliko je sati i kome je odzvonilo". Odlaze iz Gorskog kotara sa jalovinom i bukovinom, kao u onoj pjesmi umrlog pjesnika iz Fužina " Lijepa naša domovina, ode naša jelovina - Stare slave djedovina, brzo će i bukovina."

Nije mi jasno zašto su naprijed navedeni političari prihvatili početkom godine Nacionalni plan djelovanja na okoliš u kome se nalaze podaci koji pobijaju njihove izjave