Kisele kiše

Uvod

Kisela kiša je padalina zagađena sumpornim i dušičnim oksidima i drugim kemijskim spojevima. Dok se normalna pH vrijednost kiše nalazi otprilike oko 5,5, pH vrijednost kisele kiše iznosi u prosjeku 4 do 4,5. To otprilike odgovara 40 puta većoj količini kiseline u odnosu na neopterećenu kišnicu.

Smanjenje pH vrijednosti za jednu mjeru znači prirast kiselosti za deseterostruko. Glavnu odgovornost za opterećenja uzrokovana kiselim kišama snose termoelektrane, dim iz kućanstva i ispušni plinovi u prometu.. Štete nastale djelovanjem kiselih kiša obično nastaju sasvim daleko od stvarnih štetnih izvora.

Ako pH vrijednost u inače jako čistim brdskim potocima i jezerima prijeđe u kiselo područje može doći do izumiranja riba i drugih organizama. Dospije li kisela kiša u tlo oslobađaju se teški metali koji mogu opteretiti podzemne vode, a time i pitku vodu. Na taj način se čovjek izlaže pojačanom unošenju teških metala u organizam.

Ispitivanja pokazuju da sumporna i dušična kiselina snose najveću odgovornost za kiselost kiše.

1980-ih godina prošlog stoljeća počelo se govoriti o "kiseloj kiši". U međuvremenu se činilo da se ta tema zaboravila, no kisele kiše i dalje postoje. Iako je većina mrtvih stabala posječena i šume ponovo pošumljene, ipak uzroci još dugo nisu odstranjeni. U procesima sagorijevanja u industriji i sagorijevanju ispušnih plinova u prometu i dalje nastaju plinovi kao što su sumpor-dioksid i dušik-oksidi koji tim putem dospijevaju u okolinu. S vodom iz kišnih kapi ovi plinovi reagiraju stvarajući kiseline. pH vrijednost kišnih kapi se prebacuje u kiselo područje.

Stručnjaci predviđaju da će se u godini 2020. za trećinu manje sumpornih-oksida ispuštati u zrak nego u godini 1980, ali da će se u području Azije njihova emisija u tom vremenskom periodu više nego udvostručiti. Još štetniji su dušik-oksidi koji u okolinu dospijevaju najvećim dijelom kao ispušni plinovi u prometu. Paralelno sa svjetskim prirastom prometa stručnjaci očekuju prirast i ovih plinova na svim kontinentima.

Dakle, opasnost od kiselih kiša još nije prošla. Čak štoviše, brzi razvoj industrije. i prirast prometa će kišu i na drugim kontinentima učiniti kiselom. Teško je i zamisliti koji učinak bi kisele kiše imale na tropske šume.

Proces nastajanja

Pri procesima sagorijevanja nastaju sumporov dioksid, dušikovi oksidi i drugi plinovi koji pospješuju nastajanje kiselina. Takvi slobodni nemetalni oksidi oksidiraju u vlažnoj atmosferi sa vodenom parom u sumpornu i dušičnu kiselinu. Ove tvari se otopljene nalaze u zraku tako da onda na zemlju padaju sa padalinama. Pošto ovi proizvodi sagorijevanja nastaju u povećanoj količini u gradovima i industrijskim zonama, i pH vrijednost je većinom tamo niža nego na selu.

Ugljikov dioksid spada u plinove koji onečišćuju atmosferu i na taj način utječu na promjenu klime. Pripada takozvanim stakleničnim plinovima odnosno plinovima koji izazivaju pojavu staklenika. Učinak djelovanja stakleničnih plinova u slojevima atmosfere je da se površina Zemlje neprirodno zagrijava. Promjene osjećamo svi, na svakom dijelu planeta. Kako smanjiti količinu ugljičnog dioksida u atmosferi koji nastaje izgaranjem fosilnih goriva (ugljena i nafte) pitanje je koje se već duže vrijeme postavlja pred znanost i politiku ali i pred sve stanovnike Zemlje. Međunarodne konvencije također ograničavanju emisiju ugljičnog dioksida u atmosferu.

Proces kako iz ugljičnog-dioksida u reakciji s vodom nastaje ugljična kiselina (H₂CO₃):

CO₂ + H₂O --> H₂CO₃

Pod pojmom dušik-oksidi (NO_X) se objedinjuju dva spoja: dušikov monoksid (NO) i dušikov dioksid (NO₂). Ovi plinovi nastaju prije svega pri sagorijevanju fosilnih goriva. Pri svakom sagorijevanju nastaju dušik-oksidi kao spoj dušika iz zraka i kisika. Što je veća temperatura sagorijevanja to je brže nastajanje dušikova oksida.

Kod svakog procesa sagorijevanja se prije svega oslobađa dušikov monoksid koji kasnije u zraku oksidira u štetni dušik-dioksid. Iz dušikova dioksida se u reakciji sa vlagom stvara dušična kiselina koja je odgovorna za trećinu nastanka kisele kiše.

Ako se dnevna vrijednost koncentracije dušik-dioksida u zraku nalazi preko 150 µg po m³ nastupaju akutna oboljenja dišnih organa. Pokazatelji kroničnog zatrovanja su: glavobolja, nesanica, čirevi sluznice.

Proces kako iz dušik-oksida u reakciji s vodom nastaju nitritna (HNO₂) i dušična (HNO₃) kiselina:

2NO₂ + H₂O --> HNO₂ + HNO₃

Sumporov dioksid je daleko najštetnija tvar u zraku Radi se o plinu bez boje, ali jakog i neugodnog mirisa koji kod ljudi prije svega djeluje na dišne organe. U zimskim mjesecima visoka koncentracija sumporovog dioksida u zraku zajedno sa prašinom koja se nalazi u zraku čini smog.

Sagorijevanjem fosilnih zapaljivih tvari se atmosfera jako zagađuje sumporovim dioksidom. On se pretvara u sumpornu kiselinu i u spoju s vodom čini kiselu kišu, koja je jedan od glavnih uzroka izumiranja šuma.

Ugradnjom pročišćivačkih uređaja na termoelektranama smanjena je emisija sumporova dioksida Dugotrajno djelovanje sumporova dioksida na čovjeka rezultira nedostatkom okusa crvenjenjem jezika, a kasnije upalom pluća i prestankom disanja. Biljke reagiraju još osjetljivije na djelovanje sumporovog dioksida. Proces fotosinteze se remeti i posljedica toga je oštećenje lišća (izumiranje šuma).

Proces kako iz sumpor-dioksida u reakciji sa vodom nastaju sumporasta (H₂SO₃) i sumporna kiselina (H₂SO₄):

SO₂ + H₂O --> H₂SO₃

SO₃ + H₂0 --> H₂SO₄

Gore navedeni spojevi su samo neki od primjera, jer svakako postoje i druge mogućnosti nastanka kiselina, koje također pridonose nastanku kiselih kiša.

Posljedice kiselih kiša

U tlu kiseline započinju svoje štetno djelovanje. Kisela kiša prije svega štetno djeluje na oskudne brdske predjele, jer kiselina otapa hranjive tvari, kao npr. kalcij iz tankog sloja humusa, pa stabla ostaju bez kalcija koji im je prijeko potreban za izgradnju njihovih stanica.

Kiseline izravno oštećuju korijenje stabala ili vodom dospijevaju u lišće ili iglice drveća, te oštećuju njihova tkiva. Posljedica su mrlje smeđkaste boje.Također otapaju teške metale i aluminij u tlu.

(Kazimir Kauzlarić, Znanstveni skup u Pazinu 1986.)

Povećanjem kiselosti tla, to znači povećanjem količine H⁺ iona, se iz tla ispiru važne mineralne tvari kao što su magnezij, kalij,, kalcij, itd. Tako dolazi do drastičnog smanjenja pH vrijednosti. Na temelju smanjivanja pH vrijednosti kao posljedica kemijskih procesa nastaju ioni koji imaju štetno djelovanje na korijenje biljki, i na tlo. Isto vrijedi i za ione željeza koji se oslobađaju pri pH vrijednosti manjoj od 3,8. Stupanj štetnosti konačno ovisi o vrsti od. tipu tla.

Igličasto drveće je jače pogođeno štetama prouzrokovanim kiselim kišama, i to jela više nego smreka. Kod listopadnog drveća je najjače pogođen hrast. Prije svega su oštećene šume na mjestima sa čestim i obilnim padalinama i koja još k tome imaju relativno niske prosječne godišnje temperature. To se odnosi na šume na višim nadmorskim visinama. Obilježja bolesti koje se pojavljuju su jako različita.

Pojedini simptomi bolesti nastupaju neovisno jedni o drugima i pri tome mogu ovisno o regiji u kojoj se pojavljuju biti i jako različiti. Kod igličastog drveća su ustanovljene sljedeća oštećenja:

Oštećenja iglica (požutjele iglice, opadanje iglica)
Oštećenja pupoljaka i mladih klica
Oštećenja kore
Oštećenja drveta
Anomalije rasta
Oštećenja korijenja
Slabljenje otpornosti na mraz, infekcije, štetočine itd.

Razlog zbog kojeg listovi žute je često manjak hranjivih tvari. Požutjeli listovi odumiru i opadaju. Uz bolje uvjete u okolini postoji mogućnost regeneracije i ponovnog ozelenjavanja drveća. Ako dođe do izumiranja šuma, to će imati za posljedicu promjenu cijelog ekosistema. To znači da se opet mogu nastaniti niže biljke koje su bolje prilagodljiva na kiselo tlo. Međutim, u srednjoj Europi još nije takvo stanje da su oštećenja šuma nepopravljiva

Utjecaj na jezera

U Skandinavskim jezerima se pojavila pH vrijednost vode 3. To vodi do izumiranja mikroorganizama i biljki i na kraju cijelog ekosustava. Ako u jezera utječu rijeke koje su prije toga prolazile kroz kisela šumska tla, dodatno se pojačava smanjivanje pH vrijednosti.

Utjecaj na građevine

Višak protona u kišnici prouzrokuje pojačano raspadanje kamenja, što znači da se ubrzava trošnost. Tako na primjer vapnenac reagira sa sumpornom kiselinom u gips. Time se kamenje drobi. Na sličan način se pijesak razgrađuje. Na taj način se mnogobrojni kulturni spomenici i stare crkve nepovratno uništavaju.

Politika visokih dimnjaka

Jednostavno rečeno, radi se o zabrani gradnje visokih tvorničkih dimnjaka, jer su brojna istraživanja dokazala njihovu štetnost. Proračuni pokazuju da je čak 96% taloženja nitrata i sulfata na području Gorskog kotara rezultat regionalnog (Istra i Hrvatsko primorje), odnosno prekograničnog (Italija) donosa dušika i sumpora. Visoki dimnjak TE "Plomin 2" rasterećuje labinsko područje, ali opterećuje Gorski kotar. Isto to rade brojni visoki dimnjaci u Italiji.

I dalje se nastavlja s uzlaznim trendom propadanja šumskog ekosustava Gorskog kotara. Nitko od onih koji odlučuju o razvoju i zaštiti okoliša nije zainteresiran za problem ugrožavanja i propadanja prirodnih resursa (šume, tlo, vode i dr.) i za to da se na području Gorskog kotara kiselost tla uslijed kiselih kiša povećala u posljednjih 25 godina preko 100 puta te da je tlo u Gorskom kotaru znatno opterećeno teškim metalima i kiselinama.

Izumiranje šuma

Pojam izumiranje šuma označava štete na velikim površinama šume koje izazivaju odumiranje iglica i lišća.

Radi se o smetnji u cijelom odnosu drvo – tlo – zrak, tj. o oboljenju cijelog ekosustava. Glavni uzrok su kisele kiše, a ostali mogući uzročnici su štetne tvari kao što su dušikovi oksidi i teški metali, koji nastaju u prometu, domaćinstvima i industriji.

Također i ekstremne vremenske i klimatske promjene, pogreške kod pošumljavanja, gljive, bakterije, virusi, štetni kukci mogu se smatrati uzročnicima izumiranja šuma.

Intenzivnom sječom šuma, posebno tropskih šuma u Južnoj Americi, takozvanih "pluća planete Zemlje", uništava se jedini izvor kisika potrebnog za životne procese.

Problem pitke vode

Zagađenje voda predstavlja najkompleksniji globalni problem. Svako zagađenje koje se emitira u životnu sredinu dospije do podzemnih voda, rijeka, jezera i mora. Zagađenje iz zraka kiselim kišama prenosi se do tla ili vodenih površina. Zagađenja zemlje slivaju se u površinske i podzemne vodene tokove. Rijeke i jezera su pod konstantnim pritiskom zagađenja otpadnim vodama iz urbanih sredina, kemijskim otpadom iz industrije i transporta, pesticidima sa poljoprivrednih površina, i sl.

Velike količine organske tvari koja otpadnim vodama dospijeva do rijeka, jezera i mora izaziva proces eutrofikacije čija su posljedice mutnoća, povišena temperatura, nekontrolirana primarna produkcija, smanjenje rastvorenog kisika i pomor ribe i drugih organizama.

Iako je 70% planeta Zemlje pokriveno vodom, samo 2% te vode predstavlja resurs slatke vode, a prekomjernom eksploatacijom i zagađenjem prouzrokovano je smanjenje zaliha pitke vode na globalnom nivou.

Hrvatska gotovo ne pročišćava otpadne vode. Tako prema Statističkom ljetopisu 2005.od preko 250 milijuna kubičnih metara otpadne vode javne kanalizacije (2004) pročišćava se svega :

- mehanički ……151000 kub. metara

- biološki …………1500 " "

- kombinirano …7900 " "

Treba napomenuti da mehanički način nije efikasan za pročišćavanje najopasnijih štetnih tvari, kao što su nitrati. sulfati i teški metali.

Ostale tranzicijske zemlje naprednije su u tom području od Hrvatske. Ako se taj problem ne riješi, Hrvatska će vrlo skoro biti suočena s ozbiljnim prijetnjama za rezerve pitke vode.(ministar Kovačević). Konačno, i iz Nacionalnog plana djelovanja za okoliš vidljivo je da RH ima vrlo mali broj uređaja za pročišćavanje otpadnih voda te da stoga stalno raste razina zagađenja vode.

Činjenica je da će Hrvatska zbog nepročišćavanja otpadnih voda i problema s otpadom, bez uzimanja u obzir kiselih kiša, biti vrlo skoro suočena s ozbiljnim prijetnjama za rezerve pitke vode.

Analogno navedenome, doći će do porasta kancerogenih oboljenja probavnog trakta stanovnika koji piju zagađenu vodu, što slijedi iz porasta sadržaja nitrata u podzemnim i površinskim vodama i mišljenja medicinskih stručnjaka objavljenih u medicinskim leksikonima i publikacijama Svjetske zdravstvene organizacije.

Utjecaj zagađene vode na zdravlje korisnika te vode s posebnim osvrtom na Primorsko-goransku županiju

Prema statističkim podacima o mortalitetu od raka i podacima Odjela socijalne medicine Zavoda za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije (www.zzjzpgz.hr), standardizirana stopa umrlih od novotvorina (rak) izgleda ovako:

Ovaj prikaz daje alarmantne podatke stanja i trenda karcinoma u odnosu na Hrvatsku i EU. Ispod ovog dijagrama Odjel socijalne medicine Zavoda navodi:

''Dok kod stanovnika zemalja EU razina smrtnosti od raka stalno o p a d a, kod stanovnika Primorsko-goranske županije (PGŽ) i cijele Hrvatske stalno i strmo r a s t e, pri čemu je smrtnost od raka u PGŽ v i š a od republičke s tendencijom daljnje divergencije.

Obrat trenda kod smrtnosti od raka u zemljama EU, dokaz je da postoji mogućnost intervencije u smislu PREVENCIJE i promocije zdravlja, kao najučinkovitije strategije zbrinjavanja ovog javnozdravstvenog problema''.

Nije teško iz ovih podataka zaključiti da se po t r e n d u karcinoma Hrvatska sve više nalazi na Balkanu i sve više udaljava od EU i da po tome naši vodeći političari ne bi smjeli davati olako izjave o z d r a v o j PGŽ i Hrvatskoj s najčistijim vodama, kao komparativnoj prednosti Hrvatske u odnosu na ostale tranzicijske zemlje kod prijema u EU.

Vodeća uloga PG županije u kancerogenim oboljenjima rezultat je najvećeg opterećenja tla u Hrvatskoj s kiselim kišama, odnosno talozima nitrata, sulfata i teških metala. Posebno je ugrožen Gorski kotar.

UZROCI vodeće uloge Gorskog kotara u pogledu smrtnosti od raka su mnogobrojni.

Od niza uzroka navodim najvažnije:

- Blizina zagađivača Istarsko-riječkog područja što dovodi do suhog taloženja štetnih tvari

- Nepovoljan položaj GK u odnosu na strujanja vlažnog zraka u periodu ciklonske aktivnosti, čime GK postaje deponij za prihvat štetnih tvari iz zapadnih zemalja i Istarsko-riječkog područja

- Osjetljivost pretežno kiselog tla, koje ne može neutralizirati štetni utjecaj kiselih kiša

- Štetni polutanti izbačeni iz dimnjaka visine preko 25o m zahvataju u svom rasprostiranju upravo planinske masive iznad 8oo m nadmorske visine, koji direktno utječu na iglice četinjača i listove listača

U višim planinskim predjelima veće su i količine oborina pa su i kisele kiše intenzivnije.

Prema mjerenjima (Vrbek i Pilaš, 2001.) na 5 lokaliteta u kontinentalnom i brdsko-planinskom dijelu Hrvatske, najviše dušika, sumpora i klora taloži se u Gorskom kotaru, ( Lividraga) na visini nešto iznad 900 m . Taloženje je 3 puta veće od prosjeka PGŽ i 6-30 puta prekoračuje granične vrijednosti.

O štetnosti nitrata i teških metala u vodi predviđenoj za piće postoje mnogi dokumenti, od kojih posebno izdvajam:

- medicinske leksikone,

- publikacije Svjetske zdravstvene organizacije,

- istraživanja nekoliko fakulteta, instituta i HAZU (T. Filipan, N. Ružinski i B. Prpić, 1996.) i

- istraživanja u Italiji u 14 okruga Pesara, kojima je utvrđeno da postoji značajna korelacija između sadržaja metala u vodi i smrtnosti od raka jednjaka, želuca, crijeva, jetre i gušterače.

Po ocjeni Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) i američkog Nacionalnog instituta za rak (NCI) 60 do 8o % svih oboljenja od raka prouzrokovano je štetnim polutantima iz zraka koji udišemo, hranom koju jedemo i vodom koju pijemo. NCI je izrazio zabrinutost da bi povećanje karcinogena u vodi i naša nemogućnost da ih uklonimo uređajima za pročišćavanje, moglo rezultirati ozbiljnom izlaganju opće populacije.

Slične rezultate dala su istraživanja Škole narodnog zdravlja "Andrija Štampar", navodeći 70 % svih oboljenja od raka kao posljedice zagađenog okoliša..

Kiseli oceani

Globalno zagrijavanje je ekološki problem koji utječe na život na planetu Zemlji. Ovo zagrijavanje, tj. porast globalne temperature prouzrokovano je efektom staklenika, odnosno slojem plina ugljikova dioksida koji se (prekomjerno emitiran kao posljedica ljudskih aktivnosti) akumulirao u središnjem dijelu atmosfere i ne dozvoljava da se toplota, koja se generira procesima na Zemlji, ispusti u svemir, nego se vraća nazad na Zemljinu površinu. Mi posljedice ovog problema osjećamo svakodnevno, a osim porasta temperature, dolazi do promjena u biološkim procesima, topljenja ledenih santi, podizanja nivoa mora, promjene staništa biljaka i životinja uslijed adaptacije na nove klimatske uvjete.

Čovjek svakog dana udahne oko 20 000 litara zraka, a ujedno i sve veću koncentraciju štetnih i otrovnih materija, kao proizvod industrijalizacije, transporta, ali i svakodnevnih ljudskih aktivnosti. Zagađenje zraka može biti plinovima ili sitnim česticama, a negativan utjecaj ima na ljudsko zdravlje, životinjski i biljni svijet kao i ekosisteme. Zagađenje zraka veće je u urbanim sredinama, a uslijed strujanja zraka lako se kreće i širi.

Nastavi li se povećavati količina ispuštenoga ugljičnog dioksida, površina mora mogla bi postati kiselija nego ikad prije u posljednjih 300 milijuna godina (osim u razdobljima globalnih katastrofa), piše New Scientist. Osim toga, pokazalo se da se biološka produktivnost oceana nakon osamdesetih godina 20. stoljeća smanjila za 6%.

Kako se povećava količina ugljičnog dioksida u atmosferi, sve veća količina toga plina reagira s morskom vodom, zbog čega nastaju bikarbonati i ioni vodika, a to povećava kiselost površinskoga sloja mora. Nakon ledenoga doba pH oceana iznosio je 8,3 neposredno prije početka industrijske ere i ispuštanja CO₂ iznosio je 8,2 a danas pH oceana iznosi 8,1.

Eksperimentima se pokazalo da će atmosferski CO₂ postići najveću vrijednost do 2300. godine s 1900 ppm, što je pet puta više nego danas. Zbog toga će pH vrijednost površinskoga sloja mora pasti na 7,4 i ostat će na toj razini nekoliko stotina godina.

Još nije jasno što bi takva dramatična promjena kiselosti mora značila za život u moru, no poznato je da kisela sredina uzrokuje razgradnju karbonata, pa bi najranjivije životinje bile one s ljušturom od kalcijeva karbonata ili egzoskeletom, a to su koralji i neke alge. Teški metali

Teški metali

Prema izvoru - Miko S., 2000. MZOPU - na 55 obrađenih lokaliteta, od Istre do Dubrovnika, utvrđene su veće vrijednosti olova i cinka u površinskom sloju 0- 3 cm u odnosu na sloj tla 5- 25 cm . Količine teških metala prelaze granične vrijednosti. Rezultati analize tla obrađeni R-metodom, faktorske analize potvrđuju utjecaj atmosferskog zagađenja i kiselih kiša. To je detaljno istraženo na području nacionalnog parka Risnjak, te južno prema Velebitu. Duž ove regionalne klimatske barijere dolazi do obaranja aerosola nošenih zapadnim vjetrovima, od regionalnih (SI Italija), ali i lokalnih izvora (naftna industrija u Rijeci i termoelektrana u Plominu).

Ukupna koncentracija olova otkrivena na visinama iznad 1.050 m n.m. iznosi više od 80 mg Pb/kg tla, dok je prosječna regionalna koncentracija 43 mg Pb/kg. U području nacionalnog parka Risnjak, čak 20% uzoraka je onečišćeno olovom, dok čitavo područje zapadne Hrvatske ima manje od 3% uzoraka onečišćenih olovom. Prostorna raspodjela atmofilne Pb-Zn-As-Cd-P asocijacije elemenata općenito je u izravnoj vezi s oštrom klimatskom granicom koja se pruža grebenom priobalnog planinskog lanca sjeverozapadne Hrvatske. Onečišćenost tla u višim planinskim područjima analogna je pojavi zakiseljavanja u središnjoj Europi. Veće vrijednosti teških metala utvrđene su u tlima razvijenim na karbonatnoj podlozi u odnosu na tla koja su se razvila na klastičnim stijenama ili su nastala na aluvijalnim naplavinama

Politika prema kiselim kišama

Krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća uočena su vrlo proširena oštećenja šumskog drveća. Istraživanja su pokazala da je glavni uzrok tog oštećenja zagađenje zraka koje ne poznaje državne granice. To je bio jedan od razloga donošenja Konvencije o prekograničnom zagađenju zraka na velikim udaljenostima 1979. godine.

Uvažavanje međunarodnog prava zaštite okoliša i svjetske prakse podrazumjeva poštivanje ove konvencije. Svrha je Konvencije da se onemogući rasterećenje svog područja od štetnih tvari putem visokih dimnjaka i prebacivanje tih štetnih tvari na teritorij susjednih država, odnosno da se onemoguće "balkanske" metode bacanja smeća u tuđe dvorište. Podizanjem visokih dimnjaka ( 250 m - 340 m ) u Riječkom području i Plominu, Hrvatska transportira plinove iz termoelektrana na teritorij susjednih država i marginalizira na taj način međunarodne dogovore. Takva politika visokih dimnjaka ne vodi nas u Europu, već nas vraća na Balkan. Bez obzira na moje protivljenje, u Prostornom planu Primorsko-goranske županije (2000.) prihvaćena je takva politika. Tako u tom planu, između ostalog, stoji: "Smanjenje emisija štetnih tvari je preskupo pa je stoga potrebno koristiti prirodne uvjete rasprostiranja izgradnjom dovoljno visokih dimnjaka kao zaštitnu mjeru od zagađenja prizemnih slojeva atmosfere". Prema proračunima EKONERG-a i mojim proračunima, Hrvatska znatno manje transportira N i S na teritorij susjednih država u odnosu na količine koje prima prekograničnim donosom tih štetnih tvari na naše područje.

Putem EMEP-a, mojih proračuna i proračuna EKONERGA, utvrđeno je da je 50% do 96% taloženja N i S u šumskom ekosustavu Gorskog kotara i ekosustavu Hrvatske rezultat prekograničnog donosa N i S na ovo područje.

Budući da Hrvatska ne poštuje tu konvenciju, nema ni prava da od drugih država traži smanjenje prekograničnog transporta štetnih tvari na naše područje. Nepoštivanje preuzetih obveza vraća nam se kao bumerang i ograničavajući je faktor ulaska Hrvatske u EU.

Nastanak kiselih kiša i djelovanje na okoliš

Poznato je da se za vrijeme ciklonske aktivnosti vlažne zračne mase kreću od zapada prema istoku i u svom kretanju "pokupe" emitirane štetne polutante iz visokih dimnjaka zapadnih zemalja i Istarsko-riječkog područja, koji se nakon transformacije u nitrate i sulfate u dodiru s oborinskom frontom sjevernog Jadrana deponiraju u šumama i šumskom tlu kao kisele kiše. One ispiru iz tla hranjive tvari, što uz promjenjenu biologiju tla (manja produkcija humusa) dovodi do propadanja šuma i zagađivanja podzemnih akumulacija pitkih voda. Isti se negativni procesi događaju i na svim djelovima šumskog ekosustava Hrvatske čiji vodotoci gravitiraju Podunavlju.

Utvrđeno je uzajamno djelovanje (sinergija) nitrata i sulfata na ekosustav

Spojevi SO2, NOx i NH2 ispušteni u atmosferu transportiraju se na velike udaljenosti pri čemu dolazi do njihovih fizikalno-kemijskih promjena. Ovi spojevi dospijevaju na tlo i vegetaciju u obliku suhog ili mokrog taloženja ispiranjem kišom, snijegom i maglom čime dolazi do zakiseljavanja, eutrofikacije i stvaranja prizemnog ozona. Daljinskim onečišćenjem transportiraju se također sitne čestice, teški metali i postojani organski spojevi.

Dvije postaje iz Hrvatske, Puntijarka i Zavižan uključene su u EMEP program od 1978. godine. (Program EMEP obuhvaća mjerenja i daljinsko modeliranje onečišćenja.)

Daljinskim prijenosom onečišćenja Hrvatska otprilike dvostruko više prima nego što 'izvozi' onečišćenja. Više od 80 posto sumpora (SO2 + sulfati) i oksidiranih dušikovih spojeva (NOx-N=NO+NO2+HNO3+PAN+nitrati) taloženog u Hrvatskoj porijeklom je iz drugih država Europe, isto tako oko 50 posto reduciranog dušika (NHx-N=NH3 + NH4 ) dolazi iz uvoza.

Uz ovo mokro taloženje treba dodati i suho taloženje, koje prema podacima EKONERG-a i istraživanju "Horvat Laslo - Kisele kiše" iznosi dvije trećine mokrog taloženja.

Ukupno taloženje nekoliko puta prekoračuje granične vrijednost (T. Filipan, B. Prpić, N. Ružinski, 1996) od 3- 15 kg N po hektaru na godinu.