Globalno zatopljenje
Globalno
zatopljenje je složeni problem koji zahtijeva timski rad i multidisciplinarni
pristup. Ukoliko mu se ne priđe ozbiljnije, imati će nesagledive
posljedice za generacije koje dolaze.
Globalno
zatopljenje povezano je s efektom staklenika.
Na
donjoj slici prikazan je efekt staklenika.
Dio
reflektiranog sunčeva zračenja se apsorbira u stakleničnim
plinovima (CO2, N2O, CH4, HFC, PFC, SF6)
i taj efekt osigurava da temperatura na Zemlji bude takva kakva je. Da nema
efekta staklenika temperatura na Zemlji bila bi
Većina
se istraživača o klimatskim promjenama slaže kako se već suočavamo
s neizbježnim povećanjem globalne temperature i kako je velika
vjerojatnost da su klimatske promjene već nastupile. Na međunarodnom
savjetovanju IPCC 1997. i ne tako davne 2000., na kojem je sudjelovalo preko
2000 znanstvenika, upozoreno je kako je ljudsko djelovanje glavni uzrok
klimatskih promjena.
Iznosimo
neke činjenice i dokaze o stvarnosti današnjeg svijeta:
·
Prirodne se nepogode kao potresi, poplave,
oluje, cikloni i suše svakim danom povećavaju i sve su češće
i veće.
·
Globalna temperatura može narasti za 5
stupnjeva u idućem stoljeću, ali povećanja u pojedinim područjima
mogu biti znatno veća. Arktičke su se ledene kape znatno stanjile.
·
Uništavanje šuma povećano je za oko
25 %. Time se uklanja i njihova mogućnost upijanja ugljika, čime
čovjek znatno ubrzava klimatske promjene.
·
Od Drugog je svjetskog rata broj motornih
vozila u svijetu porastao s 40 milijuna na 680 milijuna. Motorna vozila znatno
pridonose povećanju ugljičnog dioksida u atmosferi.
·
U svijetu je zadnjih 50 godina potrošeno
oko pola svjetskih neobnovljivih energetskih izvora i uništeno više od 50%
šuma.
·
Istraživanja propadanja šuma u Gorskom
kotaru pokazala su da s propadanjem šuma nestaju mnoga izvorišta pitke vode,
da se smanjuje protok vodotoka i da smanjenjem humusnog pokrivača, koji
je kao osebujan filtar štitio podzemne vode od štetnih tvari iz kiselih kiša,
dolazi do zagađivanja podzemnih voda koje su limitirajući čimbenik
razvoja Gorskog kotara, Hrvatskog primorja i sjevernojadranskih otoka. Tome je
uz kisele kiše dalo svoj doprinos globalno zatopljenje i s tim u vezi i pogoršanje
mikroklime u ekosustavu šuma
Ostvare
li se predviđanja, rezultati globalnoga zatopljenja u idućem stoljeću
mogli bi biti ozbiljni za vrste koje su već izgubile stanište, objavio
je časopis "Nature". Znanstvenici kažu da studije, utemeljene
na prijašnjim istraživanjima u Sjevernoj Americi i Europi, najavljuju
izumiranje životinjskih i biljnih vrsta tijekom idućih desetljeća
jer će ih porast temperature prisiljavati na suočavanje s gubitkom
staništa i s novim prirodnim neprijateljima.
Utvrdili
su utjecaj zatopljenja na stotine vrsta, od insekata preko ptica do sisavaca,
pa čak i onda kada su isključili druge čimbenike, poput gubitka
staništa. Naime, mikro i makro organizmi kojima se insekti i ptice hrane
ugibaju u uvjetima zakiseljavanja tla.
Postavlja se pitanje postoje li službeni podaci o
povezanosti nestanka ptica i slatkovodnih riba s kiselim kišama, globalnim
zatopljenjem i nepročišćavanjem
otpadnih voda ?
Zvanični
podaci postoje. Utvrđena je uska korelacijska veza između zagađenja
okoliša i nestanka pojedinih vrsta.
Iz izvještaja Agencije za zaštitu okoliša
slijedi:
"Crveni
popis Republike Hrvatske obuhvaća 1171 ugroženu biljnu i životinjsku
vrstu. Zabrinjavajuća je činjenica da broj ugroženih vrsta iz
dana u dan raste. Republika Hrvatska svoj je popis revidirala 2003.
godine. Popis uključuje tek dio živog svijeta koji obitava na našim
prostorima".
Neke su
skupine posebno ugrožene, što se vidi iz ove tablice :
Skupina |
ukupan broj vrsta |
broj ugroženih |
% |
Sisavci |
101 |
8 |
7,9 |
Ptice |
231 |
76 |
32,9 |
Gmazovi |
38 |
4 |
10,5 |
Vodozemci |
20 |
4 |
20,0 |
Slatkovodne
ribe |
145 |
66 |
45,5 |
Vaskularna
flora |
5360 |
223 |
4,2 |
Danji
leptiri |
180 |
11 |
6,1 |
Podaci ne iznenađuju. Potoke i rijeke sve
više pretvaramo u otpadne kanale industrije i kanalizacije. U njima
slatkovodne ribe plivaju leđno.
Zakiseljavanje tla raste uzlaznim
trendom, što ne odgovara većini mikro i makro organizama, kojima se
ptice hrane i koji ugibaju kod visoke kiselosti tla.
Ukoliko se ovakav trend nastavi, nazirem ekološku katatrofu
nesagledivih razmjera, što će prije ili kasnije ugroziti i naš
opstanak. One, koji odlučuju, to ne interesira i oni očekuju da
takav trend neće utjecati na naš put u EU.
Znanstvenici
ocjenjuju da su rezultati njihovih analiza, uz otapanje ledenjaka i
zagrijavanje oceana, dodatni dokaz da globalno zatopljavanje
ugrožava život na Zemlji.
Epidemije
malarije, leptiri puni parazita, bolesti koje napadaju koralje i drveće
pod udarom gljivica - to je budućnost kakvu vide znanstvenici iz SAD-a.
Nakon
pomna proučavanja stotine znanstvenih radova, grupa newyorških
znanstvenika upozorava da će s porastom temperature doći do većeg
broja bolesti ljudi, životinja i biljnog svijeta. Po njihovu mišljenju, može
se dogoditi da od posljedica neke bolesti izumre cjelokupna populacija neke životinjske
vrste.
Promjene
temperature, kiše i veća vlažnost odličan su temelj za širenje
raznih kukaca, a patogeni elementi će se moći širiti po daleko većem
prostoru i povećati mogućnost preživljavanja.
Istovremeno,
klimatske promjene i stres kao njihova posljedica mogli bi oslabiti živi
svijet i učiniti ga podložnijim infekcijama, tvrde znanstvenici pod
vodstvom profesora Drewa Harvella
sa Sveučilišta Cornell.
Po
procjenama IPCC-a (Intergovermental Panek
on Climete Change) očekuje
se do 2100. da bi Europa izgubila svoj najveći rezervoar
pitke vode. Očekivano zatopljenje za tri stupnja do 2050. godine u Alpama
će nastupiti prije. Ono će srednju vrijednost snježnoga pokrova
stanjiti za 300 do
Osim u
visokom gorju, oštrih zima, čini se, više nema niti će ih biti u
Hrvatskoj. Glavni uzrok tome prirodnom fenomenu jest proces globalnog
zatopljenja. Na Zemljinoj sjevernoj hemisferi protekla 2004. u prosjeku je
bila četvrta najtoplija godina za redom u povijesti. A ova bi godina,
prema neslužbenim prognozama, trebala biti još toplija
Istovremeno,
klimatske promjene i stres kao njihova posljedica mogli bi oslabiti živi
svijet i učiniti ga podložnijim infekcijama, tvrde znanstvenici pod
vodstvom profesora Drewa Harvella
sa Sveučilišta Cornell.
Rješenja
Prošlu
se godinu u Hrvatskoj može opisati kao vrlo toplu i kišnu, s većim
temperaturama zraka nego što su one zabilježene proteklih godina. Iz toga se
zaključuje da proces globalnog zatopljenja polako zahvaća i
Hrvatsku, a u svijetu se nastavlja i trajati će sve dok se ne smanji
emisija štetnih stakleničkih plinova u atmosferu.
Jedan
od najvećih izazova današnjice je pronaći način ostvarivanja
održivog razvoja tj. kako zadovoljiti sve veću
potrebu za energijom, a da istovremeno zagađenje okoliša smanjimo na
minimum.
Prirodni plin je vitalna
komponenta svjetske energetike. On spada u najčišće, najsigurnije i
najkorisnije fosilno gorivo, stoga mu i upotreba sve više raste.
Prirodni
plin izgara bez štetnih produkata čađi i pepela, s malim emisijama
ugljičnog monoksida i sumpornog dioksida
čime se svrstava među ekološki najčišće energente.
Promatrano
u odnosu na sva ostala fosilna goriva, uporaba prirodnog plina proizvodi također
i najmanju količinu ugljičnog dioksida (CO2),
što je bitan doprinos smanjenju globalne emisije CO2.
Već preko dvadeset godina tvrdim da je plinofikacija,
iz ekonomskih i ekoloških razloga (održivi razvoj, kao
uvjet pristupa Hrvatske EU), hrvatski prioritet. Otkrivene i dokazane rezerve
prirodnog plina u Ininim plinskim poljima u području sjevernog Jadrana
procjenjuju se na oko 20 milijardi prostornih metara (2003).
Kao stručni savjetnik regije i ministarstva za
okoliš, "uspio sam" da nadležna skupština i Izvršno vijeće
Sabora SRH koncem 1989 god. prihvate plinofikaciju kao strategiju razvoja
istarsko-riječkog područja zbog stalnog povećavanja količina
istaloženog nitrata i sulfata (kisele kiše), što je dovelo do poremećaja i
raspada šumskog ekosustava i nestanka jelovih šuma, sa svim posljedicama
koje iz toga proizlaze (zagađenje površinskih i podzemnih voda i tla s
uzlaznim trendom kancerogenih oboljenja, što isključuje sadašnje političke
i neargumentirane projekte zdrave hrane i ekološke poljoprivrede s
punionicama "čiste vode za piće"
Promjenom na političkoj sceni Hrvatske odustalo
se od tog projekta. Od zagađene SRH
i uz visoke autorske honorare podobnih stručnjaka i
znanstvenika, RH
je preko noći postala raj na zemlji i nacionalni park Europe ,
uz
komparativnu prednost u odnosu na ostale tranzicijske zemlje kod prijema u EU
po pitanjima šuma ( čelnici Hrvatskih šuma, šumarskog
instituta i fakulteta i Hrvatskog šumarskog društva) i voda
( direktor Hrvatskih voda, glavni vodopravni inspektor, čelnici
HZZJZ i zavoda za javno zdravstvo županija). Moje reagiranje na takve
"bisere" "neovisan" Novi list, ispostava SDP-ovog centra
političke moći, nisu htjeli objaviti.
Umjesto da prirodni plin iz podmorja sjevernog
Jadrana bude glavna poluga održivog razvoja Hrvatske, on je služio do 2006 god.
održivom razvoju susjedne Italije. Italija je bila i te kako zadovoljna da je
koristila preko 27 god. za svoj razvoj ovaj plin.,
Bez nuklearne
opcije nema ekonomične ni ekološki prihvatljive proizvodnje električne
energije u Hrvatskoj.
Iako je
u Programu prostornog uređenja Republike Hrvatske do 2015. zabranjena
gradnja novih nuklearnih elektrana, nuklearnu opciju ne treba odbaciti,
istaknuo je u utorak predsjednik Hrvatskog nuklearnog društva (HND) Nikola Čavlina.
Čelnici HND-a za sada nemaju informacije o eventualnom povlačenju te
zabrane, što su nedavno predložili i čelnici HEP-a, ali smatraju da
će do toga doći zbog važnosti nuklearki za energetiku i održivi
razvoj.
Kao
primjer promjene odnosa javnosti prema nuklearnoj opciji Čavlina
je naveo Finsku, najbolju na svijetu po konkurentnosti i održivom razvoju,
gdje na dvije lokacije rade četiri nuklearke, a planira se gradnja još
jedne. Finska se na njenu gradnju odlučila zbog povećane potrošnje
struje, izlaska nekih starih elektrana iz pogona, smanjenja ovisnosti o uvozu
struje, zadovoljavanja obveza iz Kyoto protokola i
pozitivnog utjecaja na zapošljavanje i ekonomiju. Nova nuklearka znači i
konkurentnu, stabilnu i predvidivu cijenu struje, napomenuo je Čavlina.
Prema
njegovim riječima, u svijetu, uglavnom u razvijenim zemljama, radi ukupno
433 nuklearki koje zadovoljavaju oko 17 posto potreba za električnom
energijom. U Europi je u pogonu 210 nuklearki, a najviše u Francuskoj (59),
Rusiji (30), Velikoj Britaniji (27) i Njemačkoj (19).
Javnost
u Hrvatskoj ne pokazuje zainteresiranost za priču oko nuklearki, a ne
postoji niti antinuklearni pokret unutar civilne
ekološke scene. Vlada još nema službenog stava prema nuklearnoj opciji., no
odgovor je kako se «u Hrvatskoj nije odustalo od nuklearke, ali se još
ništa ne radi u vezi s tim. Međutim, na nedavnoj tribini pod nazivom
"Nuklearna opcija u Hrvatskoj" (2006) zaključeno je da
Hrvatska, ako želi izbjeći energetski kolaps, mora početi s
projektiranjem i gradnjom nuklearne elektrane!
Nove
članice EU svakako planiraju izgraditi nove nuklearke, stare članice,
poput Velike Britanije pripremaju se za izgradnju, jedni drugima daju podrške.
Francuska, koja je prednjači u broju nuklearki- 59 komada! – planira
izgradnju novog reaktora. U Finskoj se gradi nuklearka «europskog znaka
kvalitete». Rusija će do 2030. godine izgraditi
Prihvaćanjem politike "visokih
dimnjaka" odustali smo od Međunarodne konvencije o prekograničnom
zagađivanju zraka na velikim udaljenostima, što nam se vraća kao
bumerang. Naime prekogranični donos N, S i teških metala je dovoljan za
uništenje naših ekosustava. To je najveći ekološko-okolišni promašaj
naše razvojne politike. Mi deseterostruko manje šaljemo kisele depozicije
preko granica nego ih primamo.
Najgore svari se događaju od
nedavno. Pretpostavlja se da uništavanje bogatih tropskih prašuma, zajedno
sa zagađivanjem atmosfere i uništavanjem susjednih ekosistema, povlači
do 27.000 vrsta živih bića godišnje (3 na sat) u izumiranje, a po nekim
procjenama ukupno godišnje izumire i do 50.000 vrsta – tisuće puta brže
nego što je normalno
Danas se šume nemilosrdno uništavaju.
Samo u zadnjih 300 godina, posječeno je ili spaljeno 20% svjetskih šuma
. Svake godine nestane oko 170.000 kvadratnih kilometara prašume u svijetu
(površina veća od tri Hrvatske). Takvom brzinom uništavanja, za
tridesetak godina ih više neće biti. Samim uništavanjem šuma nastaje
oko 25% od ukupnog CO2 ispuštenog u
atmosferu.
Što se događa nakon sječe šume
sa tim područjem? Tlo ispod šume može držati 5 puta više vode u sebi
nego da šume nema, a osim toga samo drveće unutar debla, u granama i lišću,
sadrži mnogo vode i sve to pomaže da se u rijekama održava konstantna količina
vode i za vrijeme poplava i za vrijeme suša. Korijenje drveća i druge
vegetacije sprječava eroziju tla uzrokovanu kišom i vjetrom i time sprječava
poplave i zamuljivanje rijeka što je pogubno i za
život u njima. Međutim, uz to se gubi golema količina plodnog tla.
Prema studiji koju je proveo Ekološki centar Wadebridge
u Velikoj Britaniji, znanstvenici koji su radili u supsaharskoj
državi Obali Slonovače bilježili su nevjerojatne razlike između
brzine erozije prije i poslije krčenja šume.
Najmanje polovica svih živih vrsta živi
u tropskim prašumama (neki stručnjaci smatraju i 90%), i ne mogu živjeti
nigdje drugdje. Zbog toga većina biologa vjeruje da je uništavanje
tropske prašume najveća šteta koja se nanosi prirodi. Dok se neke štete
koje nanosimo globalnom ekološkom sustavu mogu izliječiti za nekoliko
stotina ili tisuća godina, uništavanje tolikih vrsta u tako kratkom
vremenu toliko je opasno, da znanstvenici smatraju da će oporavak trajati
100 milijuna godina.
Pretpostavlja
se da 1,5 milijardi ljudi nema osiguranu pitku vodu i da se bolestima koje se
prenose vodom mogu pripisati smrti barem 5 miliona ljudi godišnje. Velik je
problem zagađivanje podzemnih voda jer se one uglavnom koriste za piće.
Izgleda da je 25% već zagađeno, a zbog sporog protoka vode kroz tlo,
ostati će zagađena još dugo vremena.
Gotovo
dvije milijarde ljudi širom svijeta nema pristup električnoj energiji i
taj će se problem pogoršavati rastom populacije. Globalno oslanjanje na
fosilna goriva i velike hidroelektrane ostati će trend bar do 2020.
godine, ali to neće biti dovoljno za zadovoljavanje rastućih potreba
čovječanstva
Najveći otpor primjeni Kyoto-protokola
pružaju SAD i u zadnje vrijeme Rusija, zemlje koje ujedno prednjače u
emisiji stakleničkih plinova. Znanstvena istraživanja su utvrdila da
emisiji stakleničkih plinova najviše pridonose promet (zbog korištenja
fosilnih goriva) i energetika. Po odredbama Kyoto-protokola,
Hrvatska može kao temeljnu godinu na koju će se primjenjivati smanjenje
emisije stakleničkih plinova za 5 % u razdoblju 2008. - 2012. godine,
izabrati bilo koju godinu od 1980. do 1990., koja će za nju biti
najpovoljnija. Ali, stručnjaci ističu da će to biti teško
ostvariti zbog relativno malih emisija stakleničkih plinova u tom
razdoblju dijelom i zato što je Hrvatska dio struje dobivala iz drugih
republika bivše Jugoslavije zbog ulaganja u tamošnje elektrane.
Posljednja dva stoljeća najveći utjecaj na
prirodni okoliš ima čovjek, koji ga je mijenjao kako bi sebi što brže
učinio život sve boljim, ne mareći pritom za moguće štete po
zdravlje u sadašnjosti i na ugroženu opstojnost čovječanstva u
budućnosti. Iskrčeno je pola šuma na Zemlji, sve češće
paljenjem, radi dobivanja površina za stočarstvo i poljoprivredu, što
je dovelo do isušivanja plodnih suptropskih područja i širenja
pustinja. Izgaranja fosilnih goriva i šumski požari uvećavaju sadržaj
ugljičnog dioksida u stratosferi, što pojačava efekt
staklenika, čime raste temperatura na Zemlji i količina
ultravioletnih zraka pristiglih do čovjeka.
Nacionalna strategija zaštite okoliša (NN
46/02)
Od tridesetak takvih dokumenata s različitim implikacijama
spominjem samo neke. Na primjer, u vezi s primjenom Montrealskog
protokola, Republika Hrvatska je svrstana pod članak 5., dakle među
zemlje kojima je omogućeno desetogodišnje razdoblje poštede tj.
kojima je dozvoljena odgoda u uvođenju novih tehnologija, odnosno
upotreba neštetnih tvari u proizvodnji rashladnih
uređaja, klima-uređaja, kozmetike i sl.
U tijeku je provedbeni projekt pod nazivom "Omogućavanje
Hrvatskoj da pripremi svoje prvo nacionalno izvješće sukladno s obvezama
prema Okvirnoj konvenciji Ujedinjenih naroda o promjeni klime", koji se
priprema u suradnji s UNDP-om i Uredom Ujedinjenih naroda za potporu
programima (UNOPS).
Protokol-Kyoto za Hrvatsku predviđa
obvezu smanjenja ukupnih emisija šest ključnih stakleničkih plinova
za 5%. Od temeljne godine do 2005. godine mora se postići "uočljiv"
napredak.
Obnovljivi
izvori energije, ne uključujući
hidroenergiju, daju manje od 1% ukupno potrebne energije. Taj udio u budućnosti
treba znatno povećati jer neobnovljivih izvora energije ima sve manje, a
i njihov štetni utjecaj sve je izraženiji u zadnjih nekoliko desetljeća.
Sunce isporučuje Zemlji 15 tisuća puta više energije nego što
čovječanstvo u sadašnjoj fazi uspijeva potrošiti, ali usprkos tome
neki ljudi na Zemlji se smrzavaju. Iz toga se vidi da se obnovljivi izvori
mogu i moraju početi bolje iskorištavati i da ne trebamo brinuti za
energiju nakon fosilnih goriva. Razvoj obnovljivih izvora energije (osobito od
vjetra, vode, sunca i biomase) važan je zbog nekoliko razloga:
-
obnovljivi izvori energije imaju vrlo važnu
ulogu u smanjenju emisije ugljičnog dioksida (CO2)
u atmosferu. Smanjenje emisije CO2 u
atmosferu je politika Europske unije, pa se može očekivati da će
i Hrvatska morati prihvatiti tu politiku.
-
povećanje udjela obnovljivih izvora
energije povećava energetsku održivost sustava. Također pomaže u
poboljšavanju sigurnosti dostave energije na način da smanjuje ovisnost
o uvozu energetskih sirovina i električne energije.
-
očekuje se da će obnovljivi izvori
energije postati ekonomski konkurentni konvencionalnim izvorima energije u
srednjem do dugom razdoblju.
Prednosti
i nedostaci hidroenergije
prednosti |
nedostaci |
zanemariva emisija CO2 |
jefitini potencijali već iskorišteni |
|
velike HE čine velike ekološke štete (npr.
dizanje nivoa vode - Međimurje) |
|
male HE su teško isplative |
|
poplavljivanje korisnog (naseljenog ili obrađenog) zemljišta |
Nekoliko
tehnologija, osobito energija vjetra, male hidrocentrale, energija iz biomase
i sunčeva energija, su ekonomski konkurentne. Ostale tehnologije su
ovisne o potražnji na tržištu da bi postale ekonomski isplative u odnosu na
klasične izvore energije. Proces prihvaćanja novih tehnologija vrlo
je spor i uvijek izgleda kao da nam izmiče za malo. Glavni problem za
instalaciju novih postrojenja je početna cijena. To diže cijenu dobivene
energije u prvih nekoliko godina na razinu potpune neisplativosti u odnosu na
ostale komercijalno dostupne izvore energije. Veliki udio u proizvodnji
energije iz obnovljivih izvora rezultat je ekološke osviještenosti stanovništva,
koje usprkos početnoj ekonomskoj neisplativosti instalira postrojenja za
proizvodnju "čiste" energije. Europska zajednica ima
strategiju udvostručavanja upotrebe obnovljivih izvora energije od 2003.
do 2010. godine. To znači da bi se ukupni udio obnovljivih izvora
energije povećao sa sadašnjih 6% na 12% 2010.
Tekuća
2006. godina jedna je od šest najtoplijih godina otkako postoje mjerenja,
stoji u izvješću Svjetske meteorološke organizacije (WMO). Ta činjenica,
uz onu da su te najtoplije godine zabilježene u posljednjih dvanaest godina,
dokazuje da globalno zatopljenje nije mit.
Naprotiv,
ono se i dalje nastavlja te bi, prema nekim predviđanjima, do 2100. moglo
utjecati na povišenje razine mora do čak
Globalno
zatopljenje i takvi scenariji odnose se isto tako i na Hrvatsku, čiji Državni
hidrometeorološki zavod trenutno radi na izradi svojega nacionalnog izvješća.
"Postoji
scenarij da će se u idućih 50 do 100 godina globalno zatopljenje
nastaviti i utjecati na rast temperatura od 3 do 5 Celzijevih stupnjeva, a
zbog toga bi otapanje leda na polovima povisilo razinu mora do jednog metra.
Što se tiče Hrvatske, razina mora bi se trebala povećati od pola do
jednog metra, a temperatura povisiti za već spomenuti broj stupnjeva.
Osim toga, kod nas se predviđa i od 10 do 20 posto manje oborina, kao i
mijenjanje njihove prostorne rasprostranjenosti," objasnio je Krešo
Pandžić, pomoćnik ravnatelja Državnog
hidrometeorološkog zavoda (2006).
Globalno
zatopljenje ozbiljno dovodi u pitanje skijašku sezonu u alpskim zemljama
Europe, koje su zbog velikih nadmorskih visina bile do sada najmanje
osjetljive, zaključak je istraživanja OECD-a (2006). Ocjenjuje se da bi
u Njemačkoj zatopljenje od 1 stupnja smanjilo broj skijališta sa zajamčenim
prirodnim snijegom za 60 %.
Zbog
niskih nadmorskih visina Gorski kotar je najosjetljivije područje na
globalno zatopljenje, što ne smeta političku elitu PG Županije da
planira skijaške centre . Oni koji ne prate trend globalnog zatopljenja
donose o tome odluke, dok su iz medija i donošenja odluka isključeni oni
koji to prate.
Kliknite ovdje za skidanje Word dokumenta